Jedna od najvećih grešaka roditelja je ignoriranje djece u poodmakloj dobi, a vidjeli smo da su takve situacije kontinuirane.
Način na koji se dijete odgaja vrlo je vjerojatno glavna veza koja bi vas spriječila da u poodmakloj dobi dobijete dijete kojemu je svejedno za vas.
Mnogi pojedinci ne mogu a da ne razmišljaju o tome zašto se mladi ne trebaju zamarati svojim roditeljima kad krenu nizbrdo, a bez obzira na jednorečenički odgovor Lava Tolstoja na ovo pitanje, neki zapravo nisu došli do pravog rješenja.
Počeli smo razmišljati o ovom upitu nakon što smo ušli u trag velikom broju umirovljenika, majke dvoje djece u pristojnom materijalnom stanju…
“Imam odrasle dijete i djevojčicu. Moja bolja polovica i ja smo im pomogli u svemu, od razmišljanja do kupnje kuće i oko njihove djece.
Danas živim sama, moja bolja polovica je propala prije par godina. Imam nekoliko beneficija, jedva da pokrivam osnovne zahtjeve. U nekim slučajevima kada kupujem lijekove, u pravom smislu trebam predati hranu. Djeca znaju za moju situaciju, no ni jednom mi nisu predložili pomoć.
Jednom sam naznačio da bih mogao plaćati polovicu mjesečnih troškova budući da će oni ostati s golubarnikom kad budem grizao prašinu. Dijete je izjavilo da ne razumije što sam rekao, a djevojka je rekla da jedva plaća svoje troškove. Niti jedan od njih na posao ne ide javnim vozilom, imaju skupa vozila. Oni stalno odlaze na izlete na skupa mjesta i skupe smještaje.
Djevojka stalno kupuje novu odjeću, obasipa svoju djevojku gotovinom. Mladić dobiva više džeparca nego moje beneficije. Njegova druga osoba kontrolira svu gotovinu u kući njegova djeteta. Bez obzira na to je li mi trebao pomoći, ona to nije dopustila.
U trenutku kad mi je susjeda rado javila kako joj mladi uredno plaćaju kasnoproljetni izlet, donose hranu i brinu se o računima, bila sam u pravom smislu ogorčena. Učinio sam isto za svoje mlade kao i ona. Dobivao sam od nje gotovinu, ali više se ne usudim, bojim se da će me pitati zašto mi moji mladi ne pomažu radije ona. Pomagao sam svojima koliko god sam mogao. Nikada ih nisam ostavio bez ičega. Pomagao sam i stvarno i novčano. Jesam li zanemario primjeren odgoj svoje djece?
Nemam rezervnih sredstava, s obzirom na to da moja bolja polovica i ja nismo ništa uštedjeli, sve smo dali našim mladima. Štoviše, to je način na koji su mi vratili…”