Mladi gorštak živi u planini sa ženom i dvoje djece i kaže da uživa. Dijete je sa sela, odraslo uz ovce koje su mu othranile čitavu porodicu pa je ovo za njega posao iz snova.
Riječ je o farmi i gazdinstvu koje se nalazi na Kupresu u BiH, gde su ljudi nekad gajili i čuvali na stotine hiljada ovaca. Međutim, narod je pobjegao sa sela i s planine sišao u gradove pa ih je tu malo ostalo.
Međutim, mladi Izudin drugačijeg je mišljenja.
– Dok mnogi plaćaju da dođu u ovu ljepotu, ja džabe uživam i još zarađujem platu!, kaže on. I to ne bilo kakvu platu nego 2.000 eura mjesečno.
On objašnjava da sa ženom čuva i muze 2.000 ovaca, ali da muža više nije veliki problem jer je gazda obezbjedio mašinu pa se to brzo obavi.
Dnevnik ne slušam, politika me ne zanima
– Dnevnik ne slušam, politika me ne zanima… Dođu ljudi, misle to je lako, čuvaš ovce, hodaš za njima, a najveći problem je ljudima što nema civilizacija, a meni milina, ujutru samo čuješ ptice, a ne da ti neko puni glavu tračevima… Kaže i da dok smo sami proizvodili to što smo jeli, i što su jeli naši đedovi, bili smo zdravi a kad je počelo da se uvozi…, kaže Izudin i rekao da mu je bivši gazda donio knjigu da čuva ovce po knjizi?!
– Pa da je čobanin učio knjige bio bi političar, kravataš – kaže mladi otac koji dodaje da otkad su političari počeli sve da nam nameću mi smo ovce, a oni ovčari. Dodaje i da otkad je prohodao, išao je za ovcama i čuvao ih i da je još kao dijete uvijek govorio da kad poraste želi da bude čobanin.
On kaže da u ovom poslu moraš da budeš odgovoran, ne smiješ ovcu da izgubiš, ali da je njemu to ko kad drugi odu na more. – Odmor mi je kad ljeti pođem za ovcama pa nađem hlad, prespavam čitav dan, dodaje on i kaže da on i žena svoju djecu odgajaju kao prije 100 godina – nema mobilni, televizija nego jedu zdravo a kad ujutru ustanu igraju se sa “cukom i janjetom”.
Njegov posao nije lak jer traži veliku odgovornost.
– Ovca mora da se čuva, bilo ih 10 ili hiljadu, meni je svejedno, moraš da ih čuvaš. Ovca, što se kaže, traži “stojana”, da si uvijek tu uz nju, da stojiš uz nju, ima vukova, medvjeda, da je čuvaš – kaže mladi pastir.
On kaže da ga želja ne vuče da ide u inostranstvo, da voli tu “đe je rođen”.
– Nemam želje za Evropom ni za evrima, može da se zaradi ali mora da se radi, kaže vredni mladi otac porodice koji kaže da ljudi nisu bežali ni za vreme onog nesrećnog rata a što bi on bežao nekud iz mira.
Radio je Izudin svašta, kaže i na građevini, kao borac, ali ovdje mu je odmor za dušu, kao kad bolestan ozdravi. Kaže, kad je ovo počeo da radi, rasteretio se, osjetio je kao da mu je teret pao s leđa. Kaže i da mu njegov pas vraćalica vrijedi više nego desetorica, vrati ovce očas posla i nikad ne kaže neću.
Inače, gazda svih tih ovaca za koje Izudin ali i drugi pastiri rade kaže da se i te kako može živjeti od sira, mlijeka i ovaca jer on je sa ženom od ovaca svih šestoro iškolovao – petoro su završili fakultete a njmlađi šesti sad je u srednjoj. Dodaje i da su njegovi pastiri stalno zaposleni – imaju uredno plaćeno penziono i zdravstveno.
Pastira Buda iz Vlašića u BiH tri su žene ostavile zbog ovaca, a on kaže da čuvanje ovaca nikad ne bi ostavio i jedini je pastir u kraju. Taj posao radi od četvrtog osnovne i kaže da je zadovoljan gazdom i platom, ali i njegovom familijom. Dodaje i da nikad ne bi u firmi radio.
– Ja se ne bih ni sa predsjednikom mijenj’o – kaže Budo pa čak ni kad bi mu rekli tu na pumpi da radi.
Pastir Budo sa Vlašića čuva 180 ovaca. Ljubomorno ih čuva i voli. Budo se triput ženio ali zbog ovaca kako on tvrdi čak su ga tri žene ostavile, napustile. Nije se više ženio jer kaže da više voli ovce nego žene.
– Između ovaca i žena uvijek bih izabrao ovce – kaže Budo koji se zbog njih triput razvodio jer su njegove žene tražile gospodina koji ima auto a ne čobanina a on auto nema, nema ni položeno.