Iskreni “ika Todorovi” progovorio je o iznimno teškoj temi smrti svog sina, za koju tvrdi da se još uvijek muči. Iako je prošlo pet godina od tragedije, priznaje da još uvijek nije spreman prihvatiti svoju smrt te da gotovo svaki dan gleda svoje snimke i fotografije na telefonu.
“Na svom telefonu gledam neke od tih videa, ljubim ga i gledam njegove slike svaki dan. Prošlo je pet godina – prošlo je pet i pol godina otkako sam vodio ovaj intervju – a još se nisam oporavio U emisiji Una, Due, Tre izjavio je: “Gluma me više ne zanima. Sada radim neke rock’n’roll nastupe.”
Nakon toga opisao je tragični događaj. Stavili smo ga u krevet predvečer. Bio je modar nakon što smo ga pustili pola sata i već je bilo kasno. U trenutku kada je došla Hitna, oni su napravili sve, osim što je specijalist rekao da je prošlo nepovratna točka”, ispričao je Todorović. , prenosi File.hr U 2017. godini sve mu se srušilo u životu jer je bio prehlađen. kad su mu žena i sin došli s ispita, uspavali su ga, no nitko nije znao da se mališan nikada neće probuditi.
Obdukcijom je utvrđeno da mu je srce prestalo kucati, te da je iznenada preminuo, kao što je uobičajeno kod dojenčadi te dobi. Pregledali su i uzorke krvi, ali nisu ništa pronašli, pa su ovu tragičnu smrt nazvali SIDS (iznenadna neočekivana smrt dojenčadi).
“Jesu, a kada pogledate njegovu krv, mislite li da je umro od nečega? Ništa nisu pronašli. Zaveli su to pod “SIDS” kad to nisu učinili. To je priznata bolest u Sjedinjenim Državama. razgovarao s nekoliko američkih parova čije je dijete također preminulo od SIDS-a. ‘Zašto su SIDS-ovi tako neobjašnjivi? Na srpskom se to zove neplanirana nagla smrt novorođenčeta’, rekao je Srđan.
Iako nije neuobičajen, ovaj uzrok smrti jednostavno se ne može objasniti. Dejan je kremiran na Novom groblju u Beogradu, a njegova urna postavljena je u blizini urne njegovog djeda Bore Todorovića u Aleji velikana.
Bez obzira na sve, kako kaže, Srđan je ipak zahvalan Bogu jer je zapravo u jednom trenutku osjetio kako je to biti tata i čuo kako ga dijete oslovljava s “tata”. 2014. godine, tri godine prije ove tragedije, preminuo je glumčev otac, veliki glumac Bora Todorović, izazvavši još jednu veliku tragediju.
Glumčevo ime najčešće nose filmovi “Mi nismo anđeli”, “Tri palme za dva nitkova i ribu”, “Crveni sivi kamion” i televizijska serija “Vrati se jajalo”. Rođen je u Beogradu 28. ožujka 1965. godine.
U vojsku je otišao nakon završenog četvrtog razreda srednje škole. Prijemni ispit na Fakultetu dramskih umjetnosti polagao je unatoč tome što nije imao namjeru studirati glumu. Zanimljivo je da se za studij odlučio jer mu je to omogućilo sedam dana slobodnog služenja vojnog roka.
Rano na prvoj godini fakulteta odlučio je da želi biti glumac jer je jako volio gledati filmove. Bio je u klasi profesora Vladimira Jevtovića, a uz njega su se smatrali i prateći studenti: Dragan Bjelogrli, Vesna Trivali, Milorad Mandi, Dragan Petrovi, Pele i dr. Njihova klasa poznata je kao 12 veličanstvenih, jer su svi bili vrlo uspješni. karijere.
Kada je 1998. godine na Adi Bojani prvi put sreo studentkinju Filološkog fakulteta Anu Jović, odmah je znao da je ona prava. Vjenčanje je održano u kući njezine obitelji na Cetinju 2004. godine. Nastavili su svoju ljetnu tradiciju i nakon što su dobili dijete boravili su u kući njegova oca u ribarskom mjestu Bigovo. Dvanaest godina borili su se da dobiju djecu, a 1. svibnja 2014. rodio im se sin Dejan. Glumac je izjavio da mu je to što je postao otac potpuno promijenilo život te da je prestao izlaziti. Tragično, svemu je došao kraj.