Milica Mitri, majka iz okolice Abca u Srbiji, nikada neće zaboraviti traumatičan događaj koji joj se pokazao kao najljepši trenutak u životu.
Naime, trudna mlada žena stigla je na termin u bolnicu u Abcu očekujući da sve prođe po planu. No, čak ni u najgorim noćnim morama nije mogla zamisliti scenarij koji joj se prikazao. Kad sada pomisli na rođendan svoje kćeri Vinje, više joj poteku suze boli i patnje nego suze radosnice.
Objasnila je da joj ovo nije prvi porod, da je upoznata s cijelim procesom, te da je čak bila svjesna da bi se stvari mogle zakomplicirati. No, nije ni slutila da svoju bebu neće vidjeti 15 dana i da će se noću stalno pitati je li dijete još živo. U bolnicu u Abcu stigla je 6. listopada oko 9 sati ujutro zbog trudova. Porod, tijekom kojeg je doživjela nesnosne bolove, gubitak svijesti i najveći šok u životu, trajao je više od osam sati.
“Na prvi pregled otišla sam u Dom zdravlja u Abcu. No, htjela sam biti sigurna i otići kod svog privatnog liječnika, pa sam otišla kod dr. Milorada Miia, koji je vodio i moju prvu trudnoću. Sve do dana kada Ujutro su me poceli bolovi,kada je poceo uzas sve je bilo u najboljem redu.Kad sam u pola deset ujutro dosao u bolnicu u “abac”poceli su bolovi.Doktor Mii je rekao da se spremim i mi polako otišla u rađaonu.Počeo je s indukcijom čim sam legla.Probala sam roditi u pola tri,sa osam do devet prstiju već otvorenih,ali jednostavno nije išlo.
“Doktor mi je stalno govorio da se živciram i da surađujem, ali više od toga nisam mogla”, rekla sam. Oko 15 do 14 sati Mićić mi je javio da će doći njegova mlađa partnerica i malo pomoći da odmah dobijemo potomstvo, jer njegovo radno vrijeme je do 14 sati. Pokušali su izgurati dijete iz mog trbuha, ali nije izašlo. Osjećao sam bebine udarce u trbuhu, što je bilo jako strašno. Bolovi su bili neuobičajeni i nisam ustajao iz kreveta. Na sve to mi doktorica Mii javlja da neću surađivati i dodaje da ćemo još jednom pokušati zahvat; ako to ne uspije, vratit će se kući i ostaviti me. Hladno mi odgovara da postoje primalje i sestre i da će me netko roditi kad ga pitam što da radim ako trudovi krenu. Jurili smo ga oko 10 minuta, on je u stvari ležao na meni, ali ništa se nije dogodilo i na kraju je zaista otišao – počinje svoju priču Milica.
Iako je najranija referentna točka prethodnog rada pokazala da nešto nije u redu, majka je bila dodatno uplašena nedostatkom stručnjaka kojem je vjerovala i zelenom tekućinom kada joj je puknuo vodenjak. Drugi pokušaj porođaja trudnica je počela kao šala nakon što je molila Milorada da se vrati u hodnik. Međutim, Milica nijednom nije razvukla osmijeh. Liječniku je, objašnjava, predložila carski rez, no on je to odmah odbio, rekavši joj da su rizici vezani uz ovaj način poroda iznimno veliki.
Dok mi se dijete rodilo živo, nije bilo važno što će biti sa mnom”, prisjeća se svojih misli Apanka.
Prema njegovim riječima, specijalist je nastavio obuzdavati karakterističan porod i neminovno se više nije htio šaliti. Ovo iskustvo za Milicu je postalo još traumatičnije jer je promijenio boju i ton glasa.
“Jeste li ikad vidjeli da specijalist ili specijalistica rodilišta zače potomstvo, a ne trudnicu?”, ovim je riječima Mii počela “razveseljavati” prestravljenu ženu koja je rodila. Prema Milijinim riječima, postao je malo zabrinut kada je vidio da beba nije izašla ni nakon sedam sati.
“Doktor je shvatio da nešto nije u redu i da dijete neće izaći u 5 sati. Počeo je vikati na mene i hodati po hodnicima uzdignute glave u tom trenutku jer se već bojao. Nisam mogla udahni nakon samo 15 minuta,kad su svi doktori i babice bili na meni.Dok su svi ostali stajali oko kreveta,njih dvoje su se doslovno popeli na mene i šakama mi gurali trbuh dok su mi glavu držali dolje.Mogla sam Nisam disala niti rekla da sam bolesna, a tresla sam se. Osjećala sam se kao da doktorica Mii u jednom trenutku doslovno iščupa bebu iz mene i rekla je: “U tom trenutku se još više uspaničila. Samo da mogu izvući bebu, volio bih da joj mogu slomiti ključnu kost. Milica priča: “Samo sam osjetila da je izmakla, bilo mi je veliko olakšanje.” Nakon toga su svi legli na mene.
Prvo crveno upozorenje za ovu majku bila je nevjerojatna tišina u transportnoj prostoriji. Liječnik ne reagira, a nema ni plača. Milica je samo zbog buke mislila da je beba mrtva.