Ana Uri se pokušala izvući iz sukoba sa Zvezdanom Slavnim odlaskom do vrata, gdje je pokušala jasno i sama razmišljati. Nije obraćala pažnju na Zvezdan koji je pokušavao da razgovara s njom dok je dolazio malo iza nje.
A dojenče? rekao je Zvezdan.
Ne želiš razgovarati sa mnom sada, a obično kad ja to želim. stvarno je monstruozno, kao da sam cipela. Zvezdan je nastavio.
– Hej, dušo, recimo samo da nismo obavili svoj posao, može? Nastavio je dalje.
Čovječe, hajde da maksimalno iskoristimo ovu priliku. ha? Nećeš. Stavljate mangupsku personu? Dijete, dijete? Je li istina ili nije da igrate na sentiment, nesretnice, i te račune? Zvezdan je nastavio.
– Ani, požuri da se čujemo. Hajdemo sada razgovarati, evo ti stotinu puta kada si htio razgovarati. Nastavio je dalje.
– Kad sam 15 metara od tebe, kako misliš da si nesiguran? Pritisnuo je.
– Dušo, što radiš krivo? Je li to novorođenče? Dijete? Ja sam kurac, pa mi reci što ti je. Opusti se, nastavio je Zvezdan, “Što nije u redu?”
– Mislim da pola Srbije trenutno raspravlja o njoj – jadna naša žena, sedi pored kontejnera i puši cigaru – hoćemo li patetike, a? Zvezdan je nastavio sa svojim samogovorom.
Razmotri moje zdravlje, dušo; možete me vidjeti kako stojim ovdje; Smrznut ću se! Pokušavate li nas maltretirati? Zvezdan je izjavio: “Nećeš da kažeš dvije rečenice, tri i da se raziđemo kao ljudi.”
– Daj nam minutu da se umorimo pa da možemo normalno razgovarati. Nećeš, zar ne? Jeste li svjesni što radite? Vidiš li što radiš, bok? Možete li se u bilo kojem trenutku okrenuti i reći nekoliko riječi i završiti s tim? Zvezdan je nastavio.