Tržište je preplavio češnjak iz Sjeverne Makedonije i Albanije, uz kineski češnjak i prošlogodišnji neuspjeh. Proizvođači češnjaka suočavaju se s ozbiljnim izazovima.
Mnogi poljoprivrednici odustali su od proizvodnje češnjaka zbog ekonomske neisplativosti, a mnogi su zabrinuti da bi se sadašnje površine pod biljkama mogle smanjiti u budućnosti. Jedan od primarnih problema je uvoz iz Albanije i Sjeverne Makedonije, koji je prije godinu dana troškom “potkopao” domaće proizvođače i u biti natjerao mnoge da se povuku iz ovog posla. Budući da je uvozni češnjak jeftiniji od domaćeg češnjaka, logično je da potrošači pri kupnji gledaju na cijenu.
Otvorena vrata za uvoz češnjaka iz Albanije i Sjeverne Makedonije najveći su problem proizvođača. Uvoz, koji je prijašnjih godina bio malobrojan, sada preuzima primat. Većina prodavača iz beogradske kvantaše putuje u Sjevernu Makedoniju i Albaniju kako bi kupili šlepere češnjaka po nižim cijenama. Troškove, pa kada dva tovara belog luka stignu na Kvantaš, onda naši poslovi prestaju“, objašnjava za MONDO Aleksandar Granić iz Zrenjanina, koji na svojim parcelama u Žitištu uzgaja beli luk već skoro 10 godina.
Drugi problem je što Kina čini čak 80% ukupne prodaje češnjaka u svijetu, a situacija nije puno drugačija ni kod nas. Iz tog razloga postoji životna prilika da jedete upravo taj češnjak koji sadrži destruktivne sintetičke tvari, pogotovo ako se ne usredotočite na čitanje izjave i njezin izgled.
Sve je manje luka koji se uvozi iz Kine, no pojavila se “nova” sorta. No, kako ističe Grani, naši ljudi ne žele jesti luk uvezen iz Kine, pa je djelomično smanjen uvoz češnjaka iz Kine.
“Kineski češnjak jednostavno ne ispunjava očekivanja naših kupaca o kvaliteti, ali se još uvijek prodaje u velikim količinama kroz velike trgovačke lance, gdje se rijetko nalazi češnjak malih domaćih proizvođača. Kinezi bijeli češnjak varicosom, a budući da ga transportiraju brodom ga prskaju raznim kemikalijama, herbicidima, pesticidima kako bi spriječili razvoj gljivica.Prema Granijevim riječima, “osim luka, kupusa i salate, biljke koje dobro upijaju i dugo u sebi zadržavaju otrove, ne bi li se u njima pojavile i biljke koje bi se mogle razviti u biljnoj varijanti”. dok kada se izvade iz zemlje nisu u stanju otpustiti one kemikalije koje onda konzumacijom unosimo u organizam.” Na taj način se ubija sve ono što je ljekovito u luku, a vlaga klija, što je jedan svojstava ove biljke.
Iz kanalizacije, luka?
Osim toga, pojavile su se brojne tvrdnje da se uvezeni češnjak iz Kine uzgaja u otpadnim vodama koje se koriste kao jeftino gnojivo, zbog čega građani moraju biti još oprezniji pri kupnji proizvoda.
“Češnjak je izuzetno otporna biljka koja nije posebno izbirljiva. Cijela Europa koristi sok za zalijevanje, ali mu se dodaju određeni mikrobi koji ubijaju sve što je štetno. No, “situacija je ozbiljna ako se luk tretira vodom iz tradicionalne kanalizacije, što uopće ne bi čudilo“, ističe naš sugovornik.
Nažalost, u nekim je slučajevima teško odlučiti o izvorima hrane, pa se iznimno čest luk može pretvoriti u opasnost za naše tijelo u slučaju da dolazi iz Kine. Stručnjak objašnjava da dok se češnjak iz Albanije i Sjeverne Makedonije ne može ni po čemu razlikovati, kineski češnjak se ipak može prepoznati po izrazito bijeloj boji.
“Naš luk je po kemijskom sastavu i drugim svojstvima usporediv s lukom iz Albanije ili Makedonije. “Jednostavno, tamo je drugačija klima, luk stalno raste, a dobiva veće plodove s puno manje rada, truda , i uloženih sredstava”, kaže Grani. “Daleko od toga da je češnjak uvezen iz ovih zemalja loš.
On tvrdi da se, što se sorti tiče, u Srbiji se prvenstveno uzgajaju proljetne sorte češnjaka koje su aromatičnije i kvalitetnije od jesenjih koje se uzgajaju u Sjevernoj Makedoniji.
Crvi u češnjaku
Granić kaže da su napravljeni da odrade sezonu na daljinu, za domaće proizvođače bili su nevjerojatni izazovi s obzirom na to da je muha stvorila otisak koji je na luku izlegao mladunce iz kojih su kasnije nastali crvi. Jedan od uzroka ove pojave je i činjenica da luk nije bio adekvatno zaštićen insekticidima. To između ostalog pokazuje koliko je domaći luk prirodan.
“Prošle godine bio je ‘harakiri’ (samouništenje po narudžbi, ur. novine) za proizvođače luka. Iako su cijene bile povoljne za uzgajivače crnog luka, mnogi proizvođači češnjaka napustili su ovu radno intenzivnu industriju. Dapače, ja bih ostao u U igri sam dao 6300 eura za jedan hektar, a koliko ću uzeti luci i koliko će to koštati u budućnosti, nejasno je”, završava