GPS u vašem telefonu ne bi radio bez Einsteinove teorije relativnosti

Teorija relativnosti zvuči kao nešto što je važno samo za crne rupe i svemirske brodove. Ipak je koristite svaki put kad vas navigacija vodi kroz nepoznat grad. Bez nje bi GPS za jedan dan počeo griješiti za kilometre.

Kako GPS zna gdje ste

Oko Zemlje na visini od oko 20.200 kilometara kruži tridesetak GPS satelita. Svaki od njih ima vrlo precizan atomski sat i stalno emituje signal s tačnim vremenom slanja. Telefon prima signale s više satelita i iz razlike u vremenu dolaska računa koliko je daleko od svakog. Signal putuje brzinom svjetlosti, pa greška od samo jedne milionite sekunde znači oko 300 metara greške u lokaciji.

Zabluda: GPS vas prati

Mnogi misle da telefon „javlja“ satelitu gdje se nalazi. Nije tako. Zvanična stranica američke vlade o GPS-u navodi da sateliti ništa ne prate na zemlji: oni su poput svjetionika koji šalju jednosmjerne signale. Telefon te signale samo prima i sam računa svoj položaj, pa operateri sistema ne mogu znati gdje je vaš uređaj. Ako lokaciju neko ipak vidi, to je zato što je aplikacija ili mreža šalje dalje, preko interneta ili mobilne mreže, a ne zbog samog GPS-a. Sistemom upravljaju i održavaju ga Svemirske snage SAD-a.

Brzi satovi idu sporije

Specijalna teorija relativnosti kaže da sat koji se brzo kreće otkucava sporije od sata koji miruje. GPS sateliti putuju oko 3,9 kilometara u sekundi, pa njihovi satovi zbog toga gube oko 7 mikrosekundi dnevno u odnosu na satove na Zemlji.

Visoki satovi idu brže

Opšta teorija relativnosti kaže da vrijeme teče brže tamo gdje je gravitacija slabija. Na visini od 20.000 kilometara Zemljina gravitacija je osjetno slabija nego na površini, pa satelitski satovi zbog toga dobijaju oko 45 mikrosekundi dnevno.

Rezultat: 38 mikrosekundi

Dva efekta djeluju suprotno, ali jači je gravitacijski. Ukupno, sat u satelitu svaki dan odmakne oko 38 mikrosekundi ispred sata na Zemlji. Pomnoženo brzinom svjetlosti, to je greška od preko deset kilometara, i ona bi rasla svakog dana.

Prva provjera: satelit NTS-2

Inženjeri nisu Einsteinu vjerovali na riječ. Kako opisuje fizičar Neil Ashby, eksperimentalni satelit NTS-2, lansiran 1977, imao je ugrađen uređaj kojim se relativistička ispravka sata mogla uključiti ili isključiti. Izmjereni pomak frekvencije sata bio je 442,5 dijelova u bilion, a opšta teorija relativnosti predviđala je 446,5. Slaganje na manje od jednog posto potvrdilo je da relativistička ispravka mora biti dio sistema.

Kako je problem riješen

Inženjeri su to uračunali prije lansiranja. Osnovna frekvencija GPS sata je 10,23 megaherca, ali se sat u satelitu na Zemlji namjesti na 10,22999999543 megaherca. Na zemlji tako otkucava malo sporije nego što bi trebalo, a u orbiti, pod uticajem oba efekta, ide tačno. Prijemnici pritom dodaju i manje ispravke, jer putanje satelita nisu savršeno kružne. Neil Ashby je te ispravke detaljno opisao i one su danas standardni dio sistema. Razlika je samo oko 0,0046 herca, ali bez nje bi sistem za dan postao neupotrebljiv.

Sretna greška: Galileo provjerava Einsteina

Evropski navigacioni sistem Galileo dao je nauci neočekivan poklon. Dva njegova satelita lansirana su u augustu 2014, ali su zbog kvara gornjeg stepena rakete završila u pogrešnoj, izduženoj orbiti. Zbog toga im se visina, a time i jačina Zemljine gravitacije, stalno mijenja, pa njihovi vrlo precizni satovi periodično ubrzavaju i usporavaju. Dva evropska tima, iz Pariza i Bremena, analizirala su više od hiljadu dana takvih podataka. Rezultate su 2018. objavili u časopisu Physical Review Letters: Einsteinovo predviđanje je potvrđeno oko pet puta preciznije nego u čuvenom eksperimentu Gravity Probe A iz 1976. U tom ranijem eksperimentu raketa je 1976. ponijela atomski sat na suborbitalni let do visine od oko 10.000 kilometara i nazad, a ukupan let je trajao manje od dva sata. Galileo sateliti su isti efekat mogli mjeriti hiljadama puta, iz dana u dan, i to bez ijednog posebno lansiranog eksperimenta. Pomogli su im vrlo stabilni vodonični maser satovi kakve Galileo sateliti nose.

GPS za sve

GPS je razvila američka vojska, a civilni signal je dugo bio namjerno pokvaren, kako bi preciznost bila manja. Ta degradacija, nazvana Selective Availability, isključena je u maju 2000. i, prema zvaničnoj stranici GPS-a, Sjedinjene Države nemaju namjeru da je ponovo uključe. Od tada je lokacija u običnom uređaju mnogo preciznija, što je otvorilo put navigaciji u automobilima i telefonima kakvu danas uzimamo zdravo za gotovo. Koliko je tačno porasla preciznost, izvori iz tog vremena navode različito, od nekoliko metara do desetak metara, ali se svi slažu da je razlika bila ogromna. Prvi eksperimentalni satelit sistema lansiran je 22. februara 1978, a punu operativnost sistem je zvanično dobio 1995. godine. Izvori se ne slažu oko tačnog datuma te godine: američke vojne stranice navode april, a neki drugi izvori juli. U tom trenutku u orbiti su bila 24 operativna satelita.

Izvori

Naslovna fotografija: USAF / Wikimedia Commons (Public domain)

Komentiraj