Zašto golf loptica ima rupice? Zbog njih leti mnogo dalje

Logično bi bilo da glatka loptica leti najdalje. U golfu je obrnuto: loptica s udubljenjima leti mnogo dalje od potpuno glatke. Razlog je u tome kako zrak struji oko tijela koje se brzo kreće.

Otkriveno slučajno

U 19. vijeku golferi su igrali glatkim lopticama od gutaperke, vrste prirodne smole. Primijetili su da stare, izgrebane i izudarane loptice lete dalje od novih. Proizvođači su zato počeli namjerno praviti neravnu površinu, a s vremenom su se ustalila pravilna okrugla udubljenja.

Od perja do gutaperke

Prije gutaperke igralo se lopticama koje su se zvale featherie: kožnim vrećicama ručno sašivenim i nabijenim prokuhanim perjem. Izrada je bila spora, pa je majstor za cijeli dan mogao napraviti tek dvije do tri dobre loptice. Bile su skupe, a po kiši su se natapale i postajale teže. Zato je golf dugo bio igra za bogate. Od 1848. zamijenile su ih jeftinije i otpornije loptice od gutaperke, koje su se mogle oblikovati u kalupu.

Od gutaperke do gume

Krajem 19. vijeka došla je još jedna velika promjena. Coburn Haskell je oko 1898. predstavio lopticu s jezgrom od gumenih niti, obloženu gutaperkom, koja je letjela dalje od pune loptice. Površina je tada još bila prekrivena izbočinama. Engleski inženjer William Taylor patentirao je obrnuti obrazac, s udubljenjima umjesto izbočina. Izvori za taj patent navode različite godine: najčešće se spominje britanski patent iz 1905, a američki je izdat 1908. Od tada su udubljenja postala standard.

Problem je vrtlog iza loptice

Kad glatka loptica leti, zrak se uz njenu površinu kreće glatko, ali se brzo odvaja od nje. Iza loptice nastaje širok vrtložni trag s niskim pritiskom, koji je bukvalno vuče unazad. Taj otpor jako usporava glatku lopticu.

Kako pomažu rupice

Udubljenja stvaraju tanak sloj uskomešanog, turbulentnog zraka uz samu površinu. Takav sloj se duže drži za lopticu i odvaja se tek dalje na njenoj zadnjoj strani. Vrtlog iza loptice je zato mnogo uži, a otpor osjetno manji. Prema popularnim procjenama, potpuno glatka loptica bi nakon istog udarca preletjela otprilike upola manje.

Rupice daju i uzgon

Udarac palicom daje loptici povratnu rotaciju. Rotacija u kombinaciji s udubljenjima stvara razliku pritiska iznad i ispod loptice, pa ona dobija uzgon i duže ostaje u zraku. Taj efekat se zove Magnusov efekat i isti je onaj koji fudbalskoj lopti daje „falš“.

Koliko ih ima

Tipična golf loptica ima između 300 i 500 udubljenja, a tačan broj, oblik i dubina zavise od proizvođača. Pravila golfa propisuju da loptica ne smije biti manja od 42,67 milimetara u prečniku ni teža od 45,93 grama. Oblik rupica, međutim, proizvođači i dalje ispituju u vjetrovnim tunelima, jer male promjene znače metre razlike na terenu.

Loptica koja je letjela previše pravo

Raspored udubljenja može mijenjati i smjer leta, što je dovelo do jednog od najpoznatijih sporova u istoriji opreme za golf. Loptica Polara, koja se pojavila na tržištu 1977, imala je nesimetrično raspoređena udubljenja, zbog čega je manje skretala u stranu nakon lošeg udarca. Američki savez USGA je 1981. u pravila uveo zahtjev da se loptica mora ponašati simetrično, pa Polara nije dozvoljena na takmičenjima. Proizvođač je savez tužio, a spor je 1985. završen vansudskom nagodbom. Izvori navode iznos od oko 1,4 miliona dolara, odnosno tačnije 1,375 miliona. Priča tu nije završena: 2010. se pojavila nova verzija Polare, koja i dalje nije dozvoljena na zvaničnim takmičenjima, ali se prodaje rekreativcima koji igraju bez takmičarskih pravila.

Pravila ograničavaju domet

Krovne organizacije golfa, USGA i R&A, propisuju i koliko daleko loptica smije letjeti u standardnom testu. Krajem 2023. najavile su strožu provjeru: loptica udarena brzinom palice od 125 milja na sat ne bi smjela preći 317 jardi, uz toleranciju od tri jarde, umjesto dosadašnjih 120 milja na sat. Izmjena je prvo trebala uslijediti u dvije faze, 2028. za profesionalce i 2030. za sve ostale. Razlog je dugogodišnja zabrinutost krovnih organizacija zbog sve dužih udaraca, zbog kojih se igrališta moraju produžavati. U junu 2026. odlučeno je da se izmjena uvede odjednom, od januara 2030, a do tada test ostaje kakav je bio.

Golf na Mjesecu

Najneobičniji udarac u istoriji golfa izveo je astronaut Alan Shepard, u februaru 1971, tokom misije Apollo 14. Na alat za uzimanje uzoraka montirao je glavu palice „šestice“, koju mu je pomogao izraditi golf trener Jack Harden iz Houstona, i udario dvije loptice po površini Mjeseca. Na Mjesecu nema zraka, pa rupice tamo nemaju nikakvu ulogu: nema ni otpora ni uzgona koji bi one mijenjale, a njen let određuju samo jačina udarca i slaba gravitacija. Shepard je u šali rekao da je druga loptica otišla „miljama i miljama“ daleko. Istraživač fotografija Andy Saunders je 2021, analizirajući obrađene snimke misije, procijenio da je prva, koja je završila u krateru, preletjela oko 24 jarde, a druga oko 40 jardi, odnosno tridesetak metara. Originalnu palicu Shepard je poklonio muzeju američkog golf saveza, a replika se nalazi u Smithsonianu.

Izvori

Naslovna fotografija: Rawpixel / Rawpixel (CC0)

Komentiraj