Danas je nemoguće zamisliti Pariz bez Ajfelovog tornja. Ipak, kad je izgrađen, mnogi Parižani su ga mrzili, a planirano je da stoji samo dvadeset godina. To što još stoji duguje nauci, a prije svega radiju.
Za Svjetsku izložbu 1889.
Toranj je izgrađen za Svjetsku izložbu u Parizu 1889, kojom je obilježena stogodišnjica Francuske revolucije. Ideju su osmislili inženjeri Maurice Koechlin i Émile Nouguier iz Eiffelove firme, a arhitekt Stephen Sauvestre doradio je izgled. Bio je to smion inženjerski poduhvat, a toranj je potom četiri decenije bio najviša građevina na svijetu, sve dok ga 1930. nije nadvisila zgrada Chrysler u New Yorku.
Gradnja u brojkama
Prema zvaničnoj stranici tornja, radovi su počeli 26. januara 1887, a završeni su 31. marta 1889, nakon dvije godine, dva mjeseca i pet dana. Toranj je sastavljen od 18.038 željeznih dijelova i oko 2,5 miliona zakivaka. Dvije trećine zakivaka postavljene su mašinski u radionici, a ostatak na samom gradilištu, gdje je za svaki zakivak bila potrebna ekipa od četiri čovjeka. Na otvaranju je toranj bio visok 312 metara, čime je postao prva građevina viša od 300 metara.
Umjetnici protiv tornja
Još dok se toranj gradio, grupa poznatih umjetnika i pisaca objavila je protestno pismo u kojem ga nazivaju beskorisnim i čudovišnim. Pismo je izašlo 14. februara 1887. u pariskom listu Le Temps, kad su se tek postavljali temelji, a bilo je upućeno Adolpheu Alphandu, komesaru izložbe. Izvori navode da ga je potpisalo četrdesetak do 47 ljudi, među njima kompozitor Charles Gounod i pisci Guy de Maupassant i Alexandre Dumas sin. Bojali su se da će metalna konstrukcija nagrditi elegantni Pariz. Toranj je ipak odmah postao hit među posjetiocima izložbe.
Dozvola na 20 godina
Prema zvaničnoj stranici tornja, Gustave Eiffel je dobio dozvolu da toranj stoji samo 20 godina, nakon čega je on trebao pripasti gradu i biti demontiran. Eiffel je zato tražio način da toranj učini korisnim. Na njemu je organizovao meteorološka mjerenja, aerodinamičke oglede i druge naučne eksperimente.
Radio kao spas
Najvažnije je bilo to što je Eiffel ponudio vojsci da na vrhu tornja izvodi oglede s bežičnom telegrafijom, i sam ih je finansirao. Visina tornja pokazala se idealnom za antenu, a vojska je dobila vezu na velike udaljenosti. Kad je dozvola trebala isteći, toranj je već bio važno komunikacijsko postrojenje. Pariz je 1910. produžio dozvolu za još 70 godina.
Eiffelov stan na vrhu
Na najvišoj platformi, ispod samog vrha, Eiffel je za sebe uredio mali stan. Prema zvaničnoj stranici tornja, prostor nije bio zamišljen za stanovanje, nego za rad na naučnim ogledima i za prijem uglednih gostiju, a Eiffel tamo vjerovatno nikada nije spavao. Jedan od gostiju 1889. bio je Thomas Edison, koji je Eiffelu poklonio fonograf. Kancelarija je danas rekonstruisana, s voštanim figurama Eiffela, njegove kćerke Claire i Edisona, i može se razgledati kroz prozor, jer je premala da bi posjetioci ušli.
Visina koja se mijenja
Toranj i danas nosi antene za radio i televiziju. Zbog njih se njegova visina kroz decenije povećavala. U martu 2022. helikopterom je na vrh postavljena nova antena za digitalni radio, i toranj je od tada visok 330 metara. Visina se mijenja i sa godišnjim dobima: na vrućini se metal širi, a toranj se blago naginje od sunca. Zvanična stranica tornja govori o nekoliko milimetara razlike, dok drugi izvori navode i do 15 centimetara između zime i ljeta, pa tačna brojka zavisi od načina mjerenja.
Pješke do drugog sprata
Od tla do vrha toranj ima ukupno 1.665 stepenika, ali posjetioci mogu pješice proći samo 674: od tla do prvog sprata 327, a od prvog do drugog još 347. Prema zvaničnoj stranici, uspon do drugog sprata traje 30 do 45 minuta. Stepenište od drugog sprata do vrha nije otvoreno za javnost, pa se na vrh ide isključivo liftom. Karta za stepenice je jeftinija od karte za lift, a mnogi kažu da se tek pješice vidi koliko je složena željezna konstrukcija tornja.
Novi sloj boje svakih sedam godina
Željezo bez zaštite brzo rđa, pa se toranj redovno farba. Prema zvaničnoj stranici, toranj je do sada farban 20 puta, prosječno jednom u sedam godina. Jedno farbanje traje od godinu i po do tri godine, na njemu radi pedesetak farbara, a potroši se oko 60 tona boje. Dvadeseto farbanje počelo je 2019, a toranj je tada vraćen u žutosmeđu nijansu koju je 1907. izabrao sam Eiffel.
Privremeni simbol koji je ostao
Ajfelov toranj je danas jedan od najposjećenijih spomenika na svijetu. Prema podacima kompanije koja njime upravlja, 2023. ga je posjetilo oko 6,3 miliona ljudi, a 2025. više od 6,75 miliona, dok je rekord od 7,09 miliona zabilježen 2014. Ako se računaju i oni koji su obišli samo besplatni prostor ispod tornja, 2025. ga je vidjelo oko deset miliona ljudi. Nastao je kao privremena izložbena atrakcija, a spasila ga je jedna praktična ideja.
Izvori
- La tour Eiffel – Why was the Eiffel Tower kept?
- Science News Explores – How science saved the Eiffel Tower
- Snippets of Paris – Eiffel Tower history and construction
- La tour Eiffel – Key figures
- La tour Eiffel – Painting the Eiffel Tower
- La tour Eiffel – The artists who protested the Eiffel Tower
Naslovna fotografija: Joe deSousa / StockSnap (CC0)