Pripadnici Srpske običajne crkve sutra slave Đurđevdan.
Jedan od najslavnijih praznika među pravoslavnim Srbima i kršćanski praznik, Đurđevdan se slavi 6. svibnja (23. travnja po starom julijanskom kalendaru) u čast jednog od devet velikomučenika i prvih kršćanskih mučenika.
Već u središtu devetnaestog stoljeća zabilježeno je da je Sveti Georgije imao nepogrešivu i čvrstu frakciju među Srbima kao “osloboditelj talaca, branitelj siromašnih, iscjelitelj izbrisanih, suparnik protiv glave, pobjednik i izvanredni svetac“. Zaslužan je, prema predanju, i za uspostavu nerudne Srbije. Ovaj praznik, koji se “naslanja” na prethrišćansku mitologiju i starosrpsko božanstvo plodnosti Jarilo, vezuje se za zdravlje ukućana, udaju mladih, plodnost stoke i rodne usjeve.
U narodu se Jurjevo smatra prijelazom iz zime u ljeto. Uz njega se vežu brojni narodni običaji koji se dosta razlikuju ovisno o tome gdje se blagdan slavi. Običaji na Jurjevo U mnogim krajevima postoji i običaj da uoči Jurjeva ili na sam dan, ali prije zore, netko od ukućana u najbližoj šumi objesi zelene grančice i okiti vrata i prozore. kuće, kao i drugih zgrada i vrata, s njima. Time je “Jurđevdan” jedinstven. Ostali običaji uključuju umivanje biljem, kupanje u rijeci i pletenje vijenca Čini se da će godina i dom biti rodni, “da će biti blagostanje, hrana uzgojena iz zemlje u kući, njiva, obor i štala“.
Osim toga, pletu se vijenci od đurđica: mlječike, đurđice i drugih vrsta, a njime se kite kućna i dvorišna vrata. Ovi vijenci ostaju iznad vrata do sljedećeg Jurjeva. „Da bi se zaštitili od tuče“, mnogi prave križeve od pruća lijeske i postavljaju ih u vrtove, polja i zgrade.
Neposredno prije Đurđevdana domaćica u posudu napunjenu vodom spušta različito proljetno bilje, a potom odmah spušta: drijen, povučen šašem, na kraju crveno jaje, čuvarkuću zaostalu od Uskrsa, a potom ga postavljen je ispod ruže u ostavštini. odašiljajući. Vrlo je važno i kupanje u rijeci prije zalaska sunca (ponekad se u rijeku izlijeva mlijeko ili vijenci raznog cvijeća). Da budu zdrava područja snage za i, ukrašeni cvjetovima i začinima, poduprti se šibljem od vrbe i drijena.
Đurđevdanski sat obilježava se na Đurđevdan okupljanjem na prikladnom mjestu u šumi, na proplanku ili uz rijeku, prije zore. Za to treba biti spremno jelo i piće, ovce na ražnju, a ljudi koji su za to zaslužni neka puno prije odu na predviđeno mjesto i počnu s uređenjem kako bi se ražanj od sada okretao kad se drugi pokažu. usp. Obično glazba, igre i zabava traju do podneva.
Ovaj praznik poznat je i kao “dan hajdučkog zbora” jer se na taj dan ispraćala zima i dočekivalo proljeće, a do tada se smatralo da nije u redu spavati pod vedrim nebom. Hajdučki zbor na kojem su se počeli okupljati kriminalci za borbu protiv Turaka ili samo robovi trgovci i seljaci u okolici. Mladi nose koprivu “da kopriva njome spaljuje bolesti”, šiblje “da budu zdravi kao zdrav čovjek”, selen “da im duša miriše na selen”, vrbove grančice “da se budi uspješan kao vrba.”
“Da ih ne bi boljela glava”, savjetuje se da se ne spava na Đurđevdan, a “onda na Markov dan neka spavaju na istom mjestu”.
Janjetina je obavezni dio blagdanskog stola na Đurđevdan, koji je najčešći blagdan Roma. Pravoslavni kršćani također slave Jurjevo, 16. studenoga – dan kada su relikvije prenesene u crkvu u Lidiji, Jurjevom rodnom mjestu – u čast ovog sveca. Ikone tog praznika prikazuju sveca kako stoji na zemlji, a ne kako jaše na konju.
Jurjevo je danas kršćanski blagdan, no u nekim dijelovima svijeta još uvijek je snažno povezan s magičnim ritualom. Postoji običaj da se na taj dan gubi ovca posvećena svetoj osobi Jurju. Skupljenom krvlju na taj su se događaj ukućanima iscrtavali križevi na sljepoočnicama, obrazima, čeljusti i njedrima, a potom su se ispirali “nenatopljenom” vodom s izvora. Prihvaćeno je da ovaj ceremonijal ima fantastičnu obrambenu moć i da štiti od crne magije i uroka koji traju tijekom cijele godine.
Nekima je Đurđevdan “idealan” za skidanje uroka, skidanje uroka od prethodnih pet mjeseci i tjeranje crne magije. Prema riječima mag