Današnji standard i navike modernog čovjeka značajno se razlikuju u odnosu na prije samo 10 ili 20 godina. Ono što je nekada smatrano nezamislivim za nas, naše roditelje ili bake i djedove, danas je potpuno normalno. Luksuz kao što su brendirane patike, naočare za sunce i torbe s logom nekada je bio privilegija, ali za današnju mladu generaciju to je postalo očekivano.
Najveće razlike primjetne su u načinu života starijih generacija, poput umirovljenika, u usporedbi s njihovim unucima. Tako nije rijetkost da unuci nose patike koje vrijede kao cijela mjesečna mirovina njihovih baka ili djedova. Takav je slučaj i s bakom Dankom (74) iz Hrvatske, koja je svoju priču podijelila s portalom “Mojevrijeme.hr”.
Iako je njen zet i kći dobrostojeći par, ona se ne može pomiriti s njihovim “bacanjem novca”.
“Živimo u Dalmaciji i moja kći i zet imaju stalne poslove te vode posao s tri apartmana, što im donosi dodatan novac. Razumijem da si priušte putovanja i često mijenjaju stvari u stanu, jedu vani, ali nisam sretna što kupuju skupu odjeću za svog sina. Čula sam od prijateljice da je njena unuka kod kuće rekla da naš mali nosi tenisice od 300 eura. Ne znam je li to dobro, ističi se na taj način”, izjavila je baka Danka.
To je brine iz nekoliko razloga. “Nije da moji jedva spajaju kraj s krajem i ulažu zadnji novčić u tenisice, ali bojim se da će nekome mali postati iritantan ili izvor zavisti. Sada je u sedmom razredu, a znam da je u toj dobi često prisutan vršnjački zlostavljanje. Oni su aktivni na društvenim mrežama i TikToku, znam jer unuk često koristi mobitel kad je kod mene. Čula sam kako se rugaju tim ‘bogatašićima’, tako barem čujem, možda pretjerujem”, zabrinuto je rekla baka Danka.
“Više sam puta upozoravala kćer, rekla sam joj zašto mu kupuje dizajnersku odjeću i upadljive tenisice. Zašto mu ne uplati štednju, neka putuje, neka bude manje fokusiran na brendiranu robu”, povjerila nam se.
No, kći joj odgovara da i druga djeca nose skupe tenisice i zašto bi njen sin onda trebao nositi neke manje kvalitetne. “Ona misli da imaju pravo trošiti novac na što god žele i da djeca ne moraju osjećati glad kao što sam ja osjećala u poslijeratno vrijeme. Kaže da kad obuče odjeću koju sin preraste, nitko je više ne želi, pa zašto onda moraju toliko paziti na to što kupuju za malog kada svi imaju odjeću”, objasnila je gospođa Danka.
Međutim, brine je iz nekoliko razloga. “Brine me da će dijete pomisliti da novac pada s neba i da je normalno dobiti sve što poželi, bez obzira na cijenu. U životu je važno završiti školu i boriti se za svoje ciljeve. Treba raditi i za novac se treba potruditi. Pogledajte kako su cijene danas nevjerojatne”, rekla je.
Boli je kada unuk dođe kod nje, a ona ne smije izreći svoje mišljenje, dati savjet ili se požaliti. “Pitam ga kako mu je u školi, kakve su mu ocjene. Odgovor je uvijek isti – dobre. Onda pitam o prijateljima, opet samo – dobri, kaže. Imam i stariju unuku s kojom mogu voditi duže razgovore, ali on se ne može usredotočiti ni na što. Možda sam samo stara, možda me vrijeme već pregazilo, kako mi je unuk već nekoliko puta rekao”, uzdahnula je baka Danka.
Ona moli za svog unuka svaki dan. “Molim krunicu da ga usmjeri na pravi put, da održi dobre ocjene u školi, da napreduje i da bude ljubazan. Nadam se da će poštovati one koji nemaju dovoljno za osnovne potrebe. Razgovaram s drugim starijim ženama u ulici i znam da mnogima nije lako. Majke rade u trgovinama i zarađuju samo 700 eura mjesečno, što je malo. Ja jedva preživljavam s mirovinom od 400 eura, a ne moram ići na posao svaki dan i suočavati se s ljudima. Mogu živjeti skromno. Frizuru mi plaća kći, a isto tako i pedikuru i neke lijekove. Ali općenito, razlike su prevelike danas i brine me kamo sve to vodi”, zaključila je gospođa Danka.
Kao zaključak, baka Danka smatra da je važno da se djeci usade vrijednosti koje su vrijedile kroz povijest, barem od Deset božjih zapovijedi. Želi da njeni unuci budu suosjećajni, ponizni, ljubazni i velikog srca te da više brinu o duši nego o vanjskom svijetu.