Mnogi stručnjaci upozoravaju na negativne posljedice video igara za razvoj djece, posebno “pucačkih igara” koje se povezuju s nasiljem.
Nedavni masakri u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” i okolini Mladenovca potakli su raspravu o tome gdje trebamo tražiti uzroke. Među brojnim savjetima, pitanje je je li krivica obitelji, škole, medija, društvenih mreža ili video igara.
Često se spominje da mladi ljudi igraju video igre, posebno takozvane “pucačke” igre, koje prema istraživanjima povećavaju agresivnost kod djece. Nakon masakra koje je izveo 13-godišnji dječak u školi “Vladislav Ribnikar”, javnosti je prikazan njegov “akcijski plan” koji je izgledao slično mapi iz pucačkih video igara. Građani vjeruju da takve igre mogu potaknuti agresiju kod djece.
“Naprimjer, primijetila sam negativne promjene kod svoje djece… Video igre podsvjesno stvaraju određene osjećaje, ali nisu samo one krive, već i filmovi, roditelji… To je dvostruko oštar mač. Igre mogu doprinijeti koncentraciji kada nešto ponavljamo i postajemo bolje koncentrirani, ali istovremeno postoje nasilne igre koje mogu destruktivno utjecati na dječji um, ali i na um odrasle osobe… Mislim da su video igre okidač za nasilje! One potiču agresiju kod djece, dok smo mi odrastali uz likove poput Duška Dugouška i normalne crtane filmove, djeca su bila normalna”, kažu građani koji su sudjelovali u anketi.
Iako istraživanja pokazuju da djeca koja igraju video igre namijenjene odraslima ili starijim tinejdžerima imaju veću sklonost vršnjačkom nasilju i agresivnom ponašanju, važno je naglasiti da neće sva djeca koja ih igraju postati nasilna.
“Treba istaknuti da naša djeca nisu agresivna. Ovo su izolirani slučajevi. Njih su utjecali ne samo video igre i drugi sadržaji na internetu. Ne treba generalizirati i misliti da će svako dijete reagirati na isti način. Djeca su jedinstvena bića”, smatra Ratomir Antonović.
Video igre nemaju moć da preko noći promijene karakter i ponašanje djeteta.
Djeca koja pokazuju znakove problematične ovisnosti ili mentalnih bolesti često ispoljavaju takvo ponašanje i prije nego što počnu igrati nasilne video igre. Međutim, iako nisu jedini faktor, video igre mogu biti jedan od mnogih čimbenika koji negativno utječu na mentalni razvoj djeteta.
“Utjecaj video igara i mreža nije isključiv i neće nužno rezultirati stvaranjem takvog tipa ličnosti. Da bi se oblikovala takva struktura, potrebno je uzeti u obzir i druge faktore, uključujući društvene mreže i video igre”, kaže psihoterapeutica Marija Milenković. Iako se često spominju samo u negativnom kontekstu, video igre imaju i svoje prednosti. Mogu biti moćan saveznik u razvoju djeteta ako se roditelji uključe u njihov izbor.
“Kroz određene igre koje su također dio obrazovnog procesa, mogu poticati logičko razmišljanje i razvoj kritičkog mišljenja kod djece”, zaključuje Milenković. Jedan primjer negativnog utjecaja video igara spominje se u domaćem filmu “Travelator”, u kojem tinejdžer koji je strastveni igrač pucačkih video igara na kraju postaje ubojica.
Ukratko, video igre su kontroverzna tema kada je u pitanju njihov utjecaj na djecu. Iako istraživanja ukazuju na povezanost između nasilnih video igara i agresivnog ponašanja kod nekih mladih ljudi, važno je uzeti u obzir individualne karakteristike djeteta, kao i druge čimbenike koji mogu utjecati na njegov razvoj. Roditelji imaju ključnu ulogu u odabiru i nadzoru video igara koje djeca konzumiraju, te je važno pružiti im raznolike i edukativne sadržaje koji će podržati njihov razvoj na pozitivan način.