Đoković je iznenadio sve svojom pričom.
U intervjuu za talijanski “Korijere de la Sera”, govorio je o traumama koje je doživio tijekom NATO bombardiranja.
- To se nije dogodilo prve večeri, već drugu ili treću večer. Probudio me zvuk eksplozije i razbijenog stakla. Moja majka je pala, udarila je glavom o radijator i onesvijestila se. Otac je povikao: ‘Nole, tvoja braća!’ Imao sam tek 12 godina, ali bio sam najstariji. Odveo sam Marka i Đorđa na ulicu jer u našoj zgradi nije bilo skloništa, pa smo otrčali do tetkine zgrade – počeo je Novak, zatim nastavio:
- Bilo je tri ujutro, vidjeli su se dim od bombi na ulicama. Pao sam, ogrebao ruke i koljena, i čuo sam kako se krhotine kotrljaju prema meni. Pogledao sam gore i vidio dva F177 lovca kako prolaze. Gađali su vojnu bolnicu s dvije rakete, a eksplozija je bila 500 metara udaljena od nas. Sve se treslo od udara. To je traumatizirajuće, i danas se bojim iznenadnih zvukova, alarm me natjera da skočim!
Novak nije gubio volju, već je i tada trenirao.
- Istina je da sam trenirao cijelo to vrijeme. Škole su bile zatvorene, pa što smo mogli učiniti protiv bombi? Ne mnogo toga, osim nastaviti s našim životom. Budili smo se u zoru jer nas nikada nisu bombardirali u zoru. Išli smo na mjesta koja nisu bila planirana za napade ili na mjesta koja su tek bila bombardirana. Meni je to bilo poput igre, ali za moje roditelje to je bio strašan stres. Strah, redovi za kruh, jedan sat struje dnevno kada je moja majka morala skuhati što više hrane moguće – istaknuo je Đoković, a zatim dodao:
- Taj rat bio je dodatna motivacija za mene. Pola svijeta bilo je protiv nas, naša zemlja nije imala dobar ugled u svijetu, i htio sam pokazati svijetu da Srbi mogu biti dobri.