Ep o Gilgamešu: priča stara 4.000 godina koja govori i o velikom potopu

Mnogo prije Homera i Biblije, u Mesopotamiji, današnjem Iraku, ljudi su pričali o kralju Gilgamešu koji traži besmrtnost. Ta priča se smatra jednim od najstarijih velikih književnih djela koja su sačuvana. Zapisana je na glinenim pločicama, a njen najpoznatiji dio otkriven je tek u 19. vijeku.

Ko je bio Gilgameš

Gilgameš je bio vladar sumerskog grada Uruka, a vjerovatno je zaista živio negdje u prvoj polovini trećeg milenija prije nove ere. O njemu su nastale pjesme na sumerskom jeziku, a kasnije i duži ep na akadskom. Najpoznatija verzija ima dvanaest pločica i nastala je razradom starijih priča.

Ko je zapisao ep

Ep nema autora u današnjem smislu. Najpoznatiju, takozvanu standardnu babilonsku verziju, mezopotamska tradicija pripisuje učenjaku Sin-leqi-unninniju, koji je vjerovatno živio negdje između 1300. i 1000. godine prije nove ere. U jednom tekstu iz Asurbanipalove biblioteke on je izričito naveden kao autor ove verzije. Ipak, priču nije izmislio, nego je preuredio i povezao starije tekstove i dodao joj uvod. Razlika se vidi već u prvom stihu: starija verzija počinje riječima koje slave kralja koji nadmašuje sve druge, a standardna riječima „Onaj koji je vidio dubinu“.

O čemu govori

Gilgameš je u početku osion kralj, a bogovi mu kao protivtežu šalju divljeg čovjeka Enkidua. Njih dvojica postanu nerazdvojni prijatelji i zajedno doživljavaju pustolovine. Kad Enkidu umre, Gilgameš se suočava sa sopstvenom smrtnošću i kreće u potragu za tajnom vječnog života. Utnapištim, preživjeli iz potopa, otkriva mu biljku koja vraća mladost. Gilgameš je pronalazi, ali dok se kupa, zmija mu je ukrade. Na kraju shvata da je čovjeku dato da živi, gradi i ostavi trag, a ne da bude besmrtan.

Biblioteka u Ninivi

Pločice s najpoznatijom verzijom epa pronađene su u ruševinama Ninive, u biblioteci asirskog kralja Asurbanipala iz 7. vijeka prije nove ere. Asurbanipal je sakupljao tekstove iz cijelog svog carstva. Pločice je pedesetih godina 19. vijeka otkrio Hormuzd Rassam, a desetine hiljada pločica i fragmenata iz Ninive prenesene su u Britanski muzej u Londonu.

Otkriće koje je uzbudilo London

U novembru 1872. George Smith, samouki stručnjak za klinasto pismo koji je radio u Britanskom muzeju, pročitao je na jednoj od tih pločica priču o čovjeku po imenu Utnapištim. Bogovi ga upozoravaju na veliki potop, on gradi brod, ukrcava porodicu i životinje i nakon potopa šalje ptice da provjere ima li kopna. Smith je otkriće predstavio javnosti u decembru 1872. i izazvao senzaciju, jer je priča bila vrlo slična priči o Nuhu, odnosno Noi.

Šta piše na pločici o potopu

Pločica koju je Smith čitao danas se u Britanskom muzeju vodi pod oznakom K.3375. To je ulomak jedanaeste pločice epa, iz 7. vijeka prije nove ere: sačuvan je gornji desni ugao, s po dva stupca teksta na svakoj strani. U toj priči Utnapištim nakon potopa redom pušta golubicu, lastu i gavrana. Golubica i lasta se vraćaju jer nemaju gdje sletjeti, a gavran se ne vraća, što je znak da voda opada. U biblijskoj priči redoslijed je obrnut: prvo se pušta gavran, a zatim golubica. Stručnjaci smatraju da je epizoda o potopu u Gilgamešu preuzeta iz još starijeg mezopotamskog spjeva o Atrahasisu, čiji su zapisi stariji za oko hiljadu godina.

Graver koji je naučio klinasto pismo

Smith nije bio školovan arheolog. Školu je napustio sa 14 godina i izučio zanat gravera u radionici koja je izrađivala fine gravure za novčanice. Slobodno vrijeme provodio je u Britanskom muzeju proučavajući pločice, dok ga nisu zaposlili. Prema kasnijim kazivanjima, kad je pročitao priču o potopu, toliko se uzbudio da je počeo skidati odjeću pred kolegama. Ta anegdota je poznata iz druge ruke, pa je moguće da je s vremenom uljepšana.

Potraga u Ninivi

Pločica o potopu nije bila cijela, pa je londonski list Daily Telegraph ponudio da finansira Smithovo putovanje u Ninivu u zamjenu za ekskluzivnu priču. Smith je 1873, nakon samo nekoliko dana kopanja, pronašao fragment s redovima koji su nedostajali. Iskopavanja je nastavio i narednih godina, ali je 1876, na jednom od tih putovanja, obolio od dizenterije i umro u Alepu u Siriji. Imao je samo 36 godina.

Pločica koja se vratila kući

Ep i danas izlazi na vidjelo, i to ne samo kroz nova iskopavanja. Takozvana pločica Gilgamešovog sna, stara oko 3.500 godina, nezakonito je iznesena iz Iraka i 2003. uvezena u Sjedinjene Države, gdje je kasnije prodata za oko 1,7 miliona dolara i izlagana u jednom muzeju u Washingtonu. Američke vlasti su je zaplijenile 2019, a sud je 2021. odobrio njeno oduzimanje. Nakon ceremonije u Washingtonu, u decembru 2021. predata je iračkim vlastima u Bagdadu, uz prisustvo predstavnika UNESCO-a. Tako se jedan djelić epa, nakon dugog lutanja, vratio u zemlju u kojoj je nastao.

Zašto se čita i danas

Ep o Gilgamešu govori o prijateljstvu, gubitku, strahu od smrti i potrazi za smislom. To su teme koje nisu zastarjele ni nakon četiri hiljade godina. Pločica o potopu i danas se nalazi u Britanskom muzeju, a ep je preveden na desetine jezika, uključujući i naše.

Izvori

Naslovna fotografija: Osama Shukir Muhammed Amin FRCP(Glasg) / Wikimedia Commons (CC BY-SA 4.0)

Komentiraj