Zašto maraton ima tačno 42,195 kilometara

Maraton je jedina trkačka disciplina čija dužina izgleda kao slučajnost: ne 40, ne 42, nego 42,195 kilometara, odnosno 26 milja i 385 jardi. Razlog je staza jedne trke iz 1908. godine koja je s vremenom postala standard.

Legenda i prva trka

Ime potiče od legende o glasniku koji je trčao iz mjesta Maraton u Atinu da javi o pobjedi nad Perzijancima. Ideju o takvoj trci za prve moderne Olimpijske igre predložio je francuski lingvista Michel Bréal, nadahnut pjesmom engleskog pjesnika Roberta Browninga. Kad su 1896. Igre obnovljene u Atini, maraton je uveden kao počast toj priči. Staza je vodila oko 40 kilometara, od mosta u Maratonu do stadiona Panathinaiko u Atini. Pobijedio je Grk Spyridon Louis s vremenom 2:58:50, kao jedini trkač koji je tog dana ostao ispod tri sata.

Šta zaista piše kod Herodota

Priča o glasniku koji je otrčao od Maratona do Atine, javio pobjedu i pao mrtav vjerovatno nije historijska. Herodot, najstariji izvor o bici kod Maratona 490. godine prije nove ere, opisuje drugačiju trku: Atinjani su prije bitke poslali glasnika Fidipida u Spartu da traži pomoć, i on je u Spartu stigao dan nakon što je krenuo iz Atine, prešavši oko 240 kilometara. O trčanju od Maratona do Atine Herodot ne govori ništa. Ta verzija se u sačuvanim tekstovima prvi put javlja kod Plutarha, više od pet stoljeća poslije bitke, a ime Fidipida s njom povezuje tek Lukijan, oko stoljeće kasnije. Browning je u svojoj pjesmi spojio obje priče, i ta mješavina se zadržala do danas. Herodotova verzija ipak ima i svoju modernu trku: Spartatlon, ultramaraton od Atine do Sparte dug oko 246 kilometara, koji se od 1984. održava svakog septembra i prati Fidipidove korake.

London 1908.

U prvim izdanjima dužina trke bila je oko 40 kilometara. U Londonu 1908. staza je počinjala na istočnoj terasi dvorca Windsor, uz dozvolu kralja Edvarda VII, a završavala u stadionu White City. Ukupna dužina bila je 26 milja i 385 jardi, odnosno 42,195 kilometara.

Priča o kraljevskoj loži

Prema popularnoj priči, dodatnih 385 jardi dodano je da bi cilj bio ispred kraljevske lože. Neki izvori to osporavaju i navode da je kraljevska porodica imala malo ili nimalo uticaja na dužinu. Sigurno je da je dužina bila tema dogovora Međunarodnog olimpijskog komiteta i britanskog olimpijskog udruženja još 1907. godine.

Dorando Pietri

Ta trka postala je poznata i po dramatičnom finišu. Italijan Dorando Pietri je prvi ušao u stadion, ali je iscrpljen više puta pao, pa su mu sudije pomogle da dođe do cilja. Diskvalifikovan je, a pobjedu je dobio Amerikanac Johnny Hayes. Pietriju je kraljica Aleksandra ipak uručila pehar.

Kad je dužina postala standard

Poslije 1908. dužina je ponovo mijenjana: 1912. iznosila je oko 40,2 kilometra, a 1920. oko 42,75. Tek je 1921. Međunarodna atletska federacija odlučila da londonska dužina postane službena, što se primjenjuje od Igara 1924. godine.

Kako se staza mjeri danas

Da bi rezultati s različitih trka bili uporedivi, staza mora imati najmanje 42,195 kilometara, i to po najkraćoj putanji kojom trkač uopšte može proći. Međunarodno udruženje maratona AIMS navodi da mjerač vozi liniju udaljenu samo 30 centimetara od ivičnjaka i siječe krivine najkraćim putem. Mjeri se biciklom s brojačem okretaja točka, takozvanim Jonesovim brojačem, koji se prije i poslije mjerenja kalibriše na dionici tačno izmjerenoj čeličnom trakom. Na izmjerenu dužinu se dodaje i sigurnosni dodatak od jednog metra po kilometru, kako staza nikako ne bi ispala kraća. Plava linija koju trkači vide na asfaltu velikih maratona pokazuje približno tu najkraću putanju. AIMS navodi da je ideja potekla iz New Yorka, po uzoru na Olimpijske igre u Montrealu 1976, a London ju je uveo 1985. Linija se namjerno ne crta sasvim tijesno uz krivine, pa u Londonu može biti i oko 70 metara duža od izmjerene staze. Ko trči širim krivinama, u praksi pretrči i nešto više od 42,195 kilometara.

Granica od dva sata

Dugo se smatralo da dva sata na maratonu nisu dostižna. Kenijac Eliud Kipchoge istrčao je 12. oktobra 2019. u Beču 1:59:40, ali to nije priznato kao rekord. Bila je to posebno organizovana trka, s 41 zecom koji su se smjenjivali i laserom s automobila koji je na cesti pokazivao tempo. Prvi zvanični rekord ispod dva sata postavio je Kenijac Sabastian Sawe na Londonskom maratonu 26. aprila 2026, s vremenom 1:59:30. Svjetska atletika ga je ratifikovala u julu 2026. Prethodni rekord, 2:00:35, postavio je Kelvin Kiptum u Chicagu 8. oktobra 2023. Rekordna trka je tako ponovo stigla iz Londona, grada koji je maratonu dao dužinu.

Žene na olimpijskom maratonu

Iako je maraton na Igrama od 1896, žene su na olimpijski maraton čekale gotovo stotinu godina. Prva olimpijska trka za žene održana je tek 1984. u Los Angelesu, a pobijedila je Amerikanka Joan Benoit s vremenom 2:24:52. Na istom Londonskom maratonu 2026. na kojem je pala granica od dva sata, Etiopljanka Tigst Assefa postavila je svjetski rekord u maratonu u kojem trče samo žene, 2:15:41.

Izvori

Naslovna fotografija: Rawpixel (CC0)

Komentiraj