Astronauti često opisuju koliko im je teško kretati se u klasičnim svemirskim odijelima, jer pritisak u njima štiti tijelo, ali istovremeno otežava pokrete. No čini se da bi novo “egzoodijelo”, testirano u Australiji tokom dvosedmične analogne svemirske misije pod okriljem Austrijskog svemirskog foruma, moglo značajno olakšati taj problem.
Ovo odijelo nosi se ispod standardnog svemirskog odijela i sadrži umjetne mišiće koji astronautima pomažu da se lakše kreću pri hodanju po Mjesecu ili Marsu. Emanuele Pulvirenti, znanstveni saradnik s Univerziteta u Bristolu i tvorac odijela, rekao je da se nada da će ova tehnologija otvoriti vrata budućim prijenosnim robotiziranim sistemima koji povećavaju učinkovitost astronauta i smanjuju njihov umor tokom svemirskih šetnji.
Iako ideja o egzoodijelima nije nova — NASA je prije desetak godina radila na X1 egzoskeletu, a Sarcos je 2007. razvio XOS prototip za američku vojsku — najnovije generacije ovih sistema fokusiraju se na što veću čvrstoću i što manju težinu. Pulvirenti navodi da ga je na razvoj ovog odijela inspirirala vlastita baka krojačica, kao i savjeti kolega.
Unutrašnji sloj odijela sadrži umjetne mišiće sastavljene od najlona izvana i hermetičkog termoplastičnog sloja iznutra. Kevlar je ugrađen u područje koljena i struka jer odlično apsorbira udarce i ima veliku čvrstoću.
Pulvirenti je u Australiji nastavio usavršavati svoj projekt u najvećem analognom lunarnom okruženju na južnoj hemisferi. Analogna svemirska okruženja oponašaju uvjete svemira na Zemlji i služe kao ključna priprema astronauta i testiranje opreme, procedura i ljudske izdržljivosti.
Četiri analogna astronauta nedavno su boravila u objektu CRATER (Covered Regolith Analogue Terrain for ExtraTerrestrial Research) u Adelaideu, koji simulira mjesečevu površinu i njegovo specifično osvjetljenje. Tamo su testirali svemirska odijela i procedure potrebne za istraživačke misije.
Pulvirentijevo egzoodijelo bilo je jedno od ključnih elemenata misije. Astronauti su provjeravali poboljšava li odijelo udobnost, pokretljivost i biomehaničku podršku tokom hodanja, penjanja i nošenja opreme. Iako je tehnologija još u ranoj fazi, Pulvirenti se nada da bi se odijelo moglo testirati i na Međunarodnoj svemirskoj stanici prije njenog planiranog gašenja 2030. godine.
Paralelno, ista tehnologija već se koristi za razvoj specijalne odjeće za osobe s invaliditetom. Cilj je stvoriti hibridno odijelo koje bi pomoglo osobama kojima je potrebna podrška pri kretanju ili koje prolaze fizičku rehabilitaciju.
