Ubica iz osnovne škole, K.K. “Vladislav Ribnikar” je počeo da pokazuje promene u ponašanju i komunikaciji. Fazu u kojoj je bio miran, praktično bezbrižan, od pre nekoliko dana zamenili su principijelni nagoveštaji anksioznosti i postupno redovni upiti o tome kada će biti isporučen – što nije u dogovoru, sačinjava Blic.rs.
Dječak ubica priča o sebi i sebe vidi kao normalnu osobu. Prema izvoru bliskom istrazi, on i dalje ne pokazuje kajanje zbog brutalnog masovnog ubistva, niti pokazuje bilo kakvu emociju prema ubijenim prijateljima ili porodici, što je takođe doveo u strašnu situaciju, posebno prema svojoj mlađoj sestri, koja je ni kriv ni odgovoran.
Izvor dalje kaže da dječak ubica mijenja svoje ponašanje na više različitih načina.
Nasilno odgovara na manje, gotovo beznačajne, ili čak nikakve razloge. Sve češće pokazuje zabrinutost riječima i razvojem, pitanjima i zahtjevima. Ali sve se uvijek vrti oko njega, a svako pitanje koje postavi odnosi se samo na njega i koliko mu je ugodno. Nije ga briga za ljude izvan svijeta. Njegova nervoza nema nikakve veze sa sažaljenjem zbog masovnog ubistva. On brine samo o sebi.
Smiren i pribran U prvi mah, dečak koji je 3. maja ubio toliko ljudi bio je miran i pribran kada je primljen na Kliniku za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u Beogradu. Odmarao se neko vrijeme u svojoj sobi. Ali sada hoda po prostoriji i dijelu ustanove u kojoj je smješten umjesto da se opušta i izležava.
Pitao je možda jednom dnevno “da li izlazim danas”, a sada je mnogo nestrpljiviji i postavlja to pitanje nekoliko puta dnevno. U prošlosti je to radio jednom ili dvaput. Često traži objašnjenje zašto je u ustanovi kada je “sve u redu” i “kada je normalan”. Prema izvoru bliskom istrazi, uvijek je jasno da dječak ubica brine samo o sebi.
Osim ako je to direktno povezano s njegovom udobnošću, on ne pokazuje empatiju ili brigu za svoju porodicu. Na primjer, kada se raspita kada će njegova porodica poduzeti mjere u vezi s njegovim puštanjem na slobodu. Očigledno nije očekivao ovakav ishod – da će biti u zavodu, ali da će odmah biti pušten – jer je u vreme ubistva imao manje od 14 godina i, kako tvrdi, srpski zakon mu zabranjuje da odgovara za zločin, bez obzira na broj žrtava ili prikazanu brutalnost.
Prema izvoru, dječak ubica je ušao u fazu suočavanja sa stvarnošću nakon što je vjerovao da je postigao svoje ciljeve.