Koliko je star svemir i kako to uopšte znamo?

Svemir je star oko 13,8 milijardi godina. Broj se ponavlja tako sigurno da zvuči kao da ga je neko jednostavno izmjerio. U stvarnosti je rezultat spajanja više nezavisnih posmatranja koja se slažu, što ga čini jednim od najbolje potkrijepljenih brojeva u astronomiji.

Prvi dokaz: galaksije se razmiču

Edwin Hubble je 1929. pokazao da se udaljene galaksije udaljavaju od nas, i to brže što su dalje. Ako se sve razmiče, nekad je sve bilo bliže. Kad se film pusti unazad, dolazi se do trenutka kada je cijeli vidljivi svemir bio izuzetno gust i vruć. To je Veliki prasak.

Hubble nije bio prvi

Belgijski fizičar i svećenik Georges Lemaître objavio je vezu između udaljenosti galaksija i brzine njihovog udaljavanja već 1927, dvije godine prije Hubblea. Rad je bio na francuskom, a kada ga je 1931. preveo na engleski, izostavio je upravo dio s izvođenjem te veze, pa je zasluga godinama pripisivana samo Hubbleu. Međunarodna astronomska unija (IAU) je 2018. u elektronskom glasanju preporučila da se zakon ubuduće zove Hubble–Lemaîtreov zakon. Za prijedlog je glasalo 78 posto članova koji su učestvovali. Riječ je o preporuci, a ne obavezi, pa se u literaturi još susreću oba naziva.

Drugi dokaz: najstarija svjetlost

U prvim stotinama hiljada godina svemir je bio toliko vruć i gust da je svjetlost bila zarobljena. Kad se ohladio, oko 370.000 godina poslije početka, svjetlost se oslobodila i putuje do nas i danas. To je kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje. Evropski svemirski teleskop Planck snimio ga je detaljno, a NASA i partneri su 2013. objavili da podaci daju starost od oko 13,82 milijarde godina, oko 100 miliona godina više od ranijih procjena.

Otkriće koje je počelo kao smetnja

To zračenje nije pronađeno ciljanom potragom. Arno Penzias i Robert Wilson, radioastronomi u kompaniji Bell Labs, 1964. su u američkoj saveznoj državi New Jersey u mjestu Holmdel radili s rogastom antenom dugom oko šest metara i stalno hvatali slab, ujednačen šum. Dolazio je iz svih smjerova, danju i noću. Pokušali su ga ukloniti na sve načine, čak su iz antene očistili izmet golubova koji su se u njoj gnijezdili, ali šum nije nestao. Rezultat su objavili 1965, a fizičari s obližnjeg Princetona prepoznali su u njemu zaostali sjaj Velikog praska. Za to otkriće Penzias i Wilson su 1978. podijelili polovinu Nobelove nagrade za fiziku.

Treći dokaz: hemija svemira

Teorija predviđa u kojem omjeru su se u prvim minutama stvorili najlakši elementi, vodonik, helijum i tragovi litijuma. Posmatranja najstarijih zvijezda i oblaka gasa pokazuju upravo taj omjer.

Provjera: zvijezde ne smiju biti starije od svemira

Postoji i jednostavan test zdravog razuma. Ako svemir ima 13,8 milijardi godina, nijedna zvijezda u njemu ne smije biti starija. NASA je 2002. objavila da je teleskop Hubble u zvjezdanom jatu M4, udaljenom oko 5.600 svjetlosnih godina, pronašao bijele patuljke, ugašene ostatke drevnih zvijezda, stare 12 do 13 milijardi godina. Bijeli patuljci se hlade predvidivo, pa služe kao svojevrsni kosmički sat. Njihova starost je malo manja od starosti svemira, upravo onako kako bi trebalo da bude: najprije je morao nastati svemir, pa tek onda zvijezde.

Koliko daleko u prošlost vidimo

Pošto svjetlosti treba vremena da stigne do nas, gledanje u daljinu je gledanje u prošlost. Svemirski teleskop James Webb pomjerio je tu granicu dalje nego ikad. Galaksija MoM-z14 vidi se onakvom kakva je bila samo oko 280 miliona godina poslije Velikog praska. Institut koji upravlja Webbom (STScI) opisao ju je u januaru 2026. kao najudaljeniju galaksiju koju je Webb do tada potvrdio. Mjerenja svjetlosti te galaksije dala su crveni pomak od 14,44, a to je veličina kojom astronomi izražavaju koliko je svemir narastao otkad je svjetlost krenula. Astronomi očekuju da će i taj rekord jednog dana pasti.

Kratka vremenska linija

  • 1927: Lemaître objavljuje da se svemir širi.
  • 1929: Hubble objavljuje vezu udaljenosti i brzine galaksija.
  • 1964. i 1965: Penzias i Wilson otkrivaju mikrotalasno pozadinsko zračenje.
  • 1978: Nobelova nagrada za to otkriće.
  • 2002: bijeli patuljci u jatu M4 potvrđuju da su najstarije zvijezde mlađe od svemira.
  • 2013: podaci teleskopa Planck daju starost od oko 13,82 milijarde godina.
  • 2026: Webb potvrđuje galaksiju iz vremena svega oko 280 miliona godina poslije Velikog praska.

Je li 13,8 konačna cifra

Različite metode daju neznatno različite vrijednosti. Teleskop Atacama Cosmology Telescope u Čileu dao je oko 13,77 milijardi godina. Veća otvorena nedoumica je takozvana Hubbleova napetost: mjerenja brzine širenja svemira iz bliskog i dalekog svemira se ne slažu u potpunosti. Lokalna mjerenja daju nešto brže širenje od onoga što se predviđa na osnovu ranog svemira, a novija posmatranja Webbom potvrdila su ranija Hubbleova mjerenja. To je danas jedno od najživljih pitanja kosmologije, ali razlike u starosti su male u odnosu na ukupan broj.

Šta Veliki prasak nije

Nije eksplozija u već postojećem prostoru, s centrom iz kojeg se sve raspršilo. Radi se o širenju samog prostora, pri kojem se sve tačke razmiču jedna od druge. Pitanje šta je bilo prije fizika za sada ne može provjeriti: opisuje svemir od izuzetno kratkog trenutka poslije početka.

Izvori

Naslovna fotografija: Clarisse Meyer / StockSnap (CC0)

Komentiraj