Zabavljač religijskih filmova mirno podnosi smrt svog djeteta, ali dok je pričao, njegove riječi su milionima navukle suze na oči.
NAJBOLJA BIDA JE tačka u kojoj pokrivate začeto dijete: Kada je Sylvester Stallone izgubio sina, njegove riječi su bile toliko snažne da bi čak i kamen vrisnuo Silvester Stallone, Foto: Profimedia
Za veliki dio nas odlazak na film je nešto što je izvan iskustva skretanja. To je bijeg od uobičajenih briga i stvarnosti u univerzum kreativnog uma, gdje se možemo potpuno izgubiti u priči, likovima i njihovim poduhvatima. Problemi postaju manje značajni tokom tog magičnog trenutka, a osećanja koja delimo sa likovima postaju opipljiva. Zaboravljamo sve svoje brige dok se priča odvija na velikom platnu, a likovi obično postižu sretan kraj koji nam daje zadovoljstvo i ispunjenje.
Ne, jeste li u bilo kojem trenutku prestali da razmišljate o pojedincima koji su ti likovi na platnu, zabavljači koji se potpuno posvete svojim ulogama kako bi nam pružili izvanredne minute u filmu? Dok se mi gušimo u carstvu kreativnog uma, zabavljači se u stvarnosti suočavaju sa svojim poteškoćama i izazovima.
Jedan model je Sylvester Stallone, poznati zabavljač i kreator “Harsh” establišmenta. Budući da se Stallone smatra jednim od najboljih filmova ikada, glavni lik filma svakako nije lična nesreća. Nedostatak njegovog najstarijeg deteta, Sejda, je taj koji se posebno može iskoristiti u Srbiji. Sylvester Stallone se, kao i mnogi glumci, suočio sa svojim ličnim izazovima i tugom, a javnost nije uvijek svjesna dubine njihovih emocija iza kamere. U vremenima takvog gubitka često se suočavamo sa pitanjem kome je stalo do onih koji nas zabavljaju I čiji nam talenat pomaže. Unatoč činjenici da ih na ekranu vidimo kao legende, bitno je shvatiti da su i oni pojedinci poput nas, sa svojim blaženstvom i jadom.
Ova priča nas savjetuje da je bitno da vidimo vrijednost u tome da se zabavljači i stručnjaci podignu i kontaktiraju sa svojim radom. Dakle, imali smo mogućnost da sami sebe uvjerimo da postoje tri osobe koje su imale mogućnost da maksimalno iskoriste otvorena vrata i pojedinci koji su imali opciju da se suprotstave struji, bez obzira na način na koji su ti pojedinci bili smješteni i korišteni. Budući da su zabavljači, uprkos činjenici da se mogu izgubiti na poslu i svijetu, još uvijek slabi pojedinci koji nastavljaju sa svim fazama života, uključujući i problematične snimke nesreće i bijede.
Sage je bio glavni potomak Sylvestra i njegove bolje polovice Saše Čaka. On je sa 36 godina, 13. jula 2012. godine, u svom stanu u Los Anđelesu udario u koronarnu epizodu izazvanu arteriosklerozom.
Hrabri Roki je poražen kada mu je sin preminuo. Tražio je izolaciju i zaštitu.
Sylvester Stallone je tada, u tom trenutku, rekao: “Nijedno pogoršanje nije utemeljenije nego kada roditelj izgubi dijete. Kao rezultat toga, apelujem na ljude da poštuju uspomenu na mog talentovanog sina i da saosjećaju sa Sašom, njegovom majkom. Ova nesreća će ostani s nama do kraja naših života. Ova teška nesreća Sage je bio naše prvorođeno dijete I žarište našeg koledža, I skromno vas molim da ne uznemirite duh i uspomenu na moje dijete.”
Nakon razlaza Silvestera i Saše Čaka, nastao je mučan period između oca i djeteta. Nakon standardnih godina, pustili su prošlost i, iznenađujuće, počeli su zajedno snimati filmove i održavati sastanke.
Stallone je radio sa Sageom na Rough 5, a njegovo dijete je htjelo dati porod. Bez obzira na njegovo zdravstveno stanje, niko nije mogao ni zamisliti da će se ovako nešto dogoditi ovom mladiću.
Smrt njegovog djeteta je teško pogodila Stallonea. Povukao se da se mirno bori protiv svog pogoršanja.
U avgustu 2012. zabavljač je izrazio:
“Posebno kao ti. Ovo je užasno, međutim takva je stvarnost – vrijeme ti pomaže da se prilagodiš i pokušaš da izdržiš ono što se dogodilo. Od vitalnog je značaja pronaći solidarnost za uspon i pokušaj živjeti. Očekujući, moguće je da će oni potpuno završiti rečenica.”
Na Brilliant Globe Grants, dopisnici su pitali Sylvestera šta je nesreća njegovog djeteta značila za njegov rad, a zabavljač je odgovorio: “Ne mogu a da ne posumnjam da u tim okolnostima mnogo pomaže pod pretpostavkom da nešto slijedite. U U slučaju mog sina, želeo sam da mu odam počast, i žalim što to nisam učinio.