Danas se u Vukovaru ponovo postavlja zidna slika Janje Brdar, majke neusporedive vukovarske legende kojoj je u mnogim slučajevima bilo bez premca.
Jedna od fotografija koja se smatra među najprodornijima potrebna je tri godine nakon sukoba, a na njoj je majka pripadnika HOS-a Ivana Brdara, koja je preminula 12. oktobra 1991. na Karnevalu. Njegovi preostali dijelovi otkriveni su u junu 1998. godine i tada je snimljena njegova majka Janja koja ga tuguje, što se pretvorilo u motivaciju za vjerovatno najpopularnije zidno slikarstvo u okolini.
380655162-10228027073415463-3182317453394021482-n-826×1024
Fotografija: Damir Radnić/Heroji Vukovar
Ova legenda iz Livna bio je jedan od najhrabrijih i najneobičnijih vukovarskih pretendenta za koje se vežu razne priče, od onih da je u to ušao sasvim sam, do one u kojoj je sam sebi zatvorio ozljedu na nozi. Bez obzira na smjelost, Brdar je bio i krajnje moralan, a njegovu humanost i simpatije dokazuje i njegovo objašnjenje “ko god kontaktira nevojno lice, ja ću ga malo-pomalo ubiti”.
Ova fotografija je također oživjela Velimira Raspudića da komponuje stihove kojima mnogi tragaju snažno, gotovo koliko i stvarna fotografija.
PLAČI DO NEBA
Iz kog razloga se saginješ, stara majko,
na vukovarskom polju?
Dok tvoj plač lomi nebo,
sa kim srce razgovara?
Iz kog razloga biste rekli da širite ruke?
Kako bi bilo da se smjestiš jednom,
da ga više nećeš grliti,
da ga nema, da se ne opušta?!
obrati pažnju na mene moju naklonost
Opet sam zamislio prethodne večeri.
Čujem žamor sa uzvišenog položaja,
u odmoru kličem: Dođi, dijete!
Vidim ruke kako se povezuju sa mnom
u poljima bijelih ruža.
Onda sam pitao dragog Boga,
da zagrlim svoje dete.
U mojim rukama kad padne
ceo svet se nakratko zaustavio,
tako da u svom odmoru jednostavno žudim za,
da se ne probudim još jednom!
Zaista, na bijelim poljima nebeskim
nikad iz tvojih ruku
necu ispustiti svoje dijete,
ipak, Bog je dao u svakom slučaju.
Probudi me ptičja melodija
jadna slavenska polja,
Dosao sam tamo gde ga zemlja krije,
da nije jedini danas!
To je razlog zbog kojeg raširim ruke prema nebu,
da me uzmeš, da se smirim,
u carstvu dragog Boga,
u naručju svog djeteta!