Imao sam ženu iz snova. Bila je jaka, hrabra, iskrena i divna osoba, kao i izuzetna majka našem četverogodišnjem sinu. Jedne večeri, izašao sam s društvom, popio previše i prevario je s konobaricom. Priznao sam joj iste večeri, ali ona nije ništa rekla. Otišla je spavati u drugu sobu, zaključala se i ignorirala moje molbe i suze.
Ujutro sam čuo njen razgovor sa sinom, koji ju je pitao zašto moramo otići i zašto nas tata više ne voli. Odgovorila mu je da tata njega voli najviše na svijetu, ali da više ne voli mamu, zbog čega moraju otići. Tada sam se osjećao kao da sam umro, a od tog trenutka nisam više bio isti.
Viđam sina kad god želim, ali od nje nisam više dobio ni riječ. Ona ga izvede do vrata, okrene se i zatvori ih, ne progovarajući ni riječi sa mnom. Živim, ali osjećam se kao da nisam.