Jedan mladić se oženio i živio s majkom koja je već bila u godinama. Jednog dana, njegova supruga je napustila stol i povukla se u svoju sobu. Majka je izrazila zabrinutost, sugerirajući mladiću da provjeri je li supruga dobro te da pazi na nju.
Mladić je otišao u sobu da vidi što je s njegovom suprugom, zabrinut da je možda bolesna. Pitao ju je zašto ne jede s njima, a ona mu je odgovorila da ne može jesti kad vidi prljave ruke njegove majke.
Njene ruke su bile puno puta izložene teškim poslovima koji su pomogli podizanju njenog sina. Baš te ruke su smetale njegovoj supruzi. On ju je upitao za mišljenje o tome, a ona je predložila da majku smjeste u starački dom. On je odgovorio da ne brine, te da je najvažnije da je ona dobro. Rekao je da će sutra riješiti taj problem, ali je najavio i njihovu posjetu kod njenih roditelja, gdje će povesti i svoju majku na ručak.
Sljedeći dan, mladić je zajedno sa suprugom i majkom posjetio porodicu njegove supruge. Međutim, njegova majka nije se pojavila za stolom, već je ostala u drugoj sobi. Tiho je upitao svoju suprugu gdje je njegova majka i zašto ne jede s njima. Supruga mu je odgovorila da majka jede sama u drugoj sobi. Tada je upitao suprugu je li mu rekla da ostane sama u drugoj sobi, na što je ona potvrdno odgovorila.
Razgovor je započeo punac, izražavajući svoja očekivanja od mladića da riješi situaciju sa svojom majkom. Mladić je odgovorio da je već obećao svojoj supruzi da će to riješiti tog dana.
Dok su svi počeli jesti, mladić nije mogao jesti. Kada ga je punac primijetio i upitao zašto ne jede, mladić je odgovorio da mu se ne jede kada vidi prljave ruke, ističući da su ruke prljave koliko i srca. Njegova supruga je ostala iznenađena.
Nakon toga, mladić je ustao, ušao u sobu gdje je bila njegova majka, kleknuo pored nje, poljubio joj ruke, zaplakao i rekao joj da idu. Majka ga je upitala kuda idu, ali nije dobila odgovor. Mladić je samo plakao. Kada su ušli u auto, rekao je majci „Majko, u Džennet idemo… u Džennet! Uzmi me majko sa sobom u Džennet. Ako ti budeš samnom zadovoljna, ući ćemo zajedno u Džennet, majko.“