Oduvijek sam volio djecu i maštao sam o tome kakav bih otac bio. Marija i ja smo bili zajedno dugo vremena, i nakon dugogodišnje veze odlučili smo se vjenčati. Ona je bila ljubav mog života. Međutim, nakon prve godine braka, nije mogla zatrudnjeti.
Naša obitelj bi nas stalno pitala kad ćemo ih obradovati unucima. Pritisci su dolazili ne samo od mojih roditelja, već i od drugih. Jednog nedjeljnog ručka kod mojih, situacija se pretvorila u neprijatnu scenu kad je majka počela da pita Mariju da li planira rađati ili ne. Marija se zacrvenjela i izgledala zbunjeno, a ja sam pokušao da je izvučem iz neugodne situacije.
Marija je iznenada ustala i rekla da ide jer je jako boli glava. Rekla mi je da mogu ostati ako želim, ali ja sam bio ljut na nju zbog njenog postupka i dopustio sam joj da pozove taksi. Nakon toga, naš odnos se promijenio. Više se nije smijala, a ja sam osjećao neki hlad.
Pokušali smo ponovno sa trudnoćom, ali nekako nije išlo kao prije. Na kraju sam ja donio odluku o razvodu nakon četiri godine braka, jer nismo mogli imati djece. Moji su podržali moju odluku, čak su bili sretni zbog toga.
Kasnije sam saznao da se Marija brzo udala za drugog muškarca i preselila u inostranstvo. Pre nekoliko nedelja sreo sam je u gradu sa suprugom i njihovim blizancima. Iako sam se obradovao što sam je vidio, primijetio sam da je bila hladna prema meni. Kad sam vidio njihovu djecu, osjećao sam se kao da gledam sebe kad sam bio mali. Postavio sam joj pitanje koje me je mučilo, ali nisam dobio odgovor.
Sumnje su me izjedale – možda je bila trudna kad smo se razveli? To je bila teška situacija za mene, jer sam godinama maštao o vlastitoj djeci.