Kada se udala, mlada je došla da živi kod muževljeve porodice u kuću, kako su običaji nalagali. Međutim, sve je bilo novo i nekako drugačije. Mladoj ženi je najviše smetala svekrva koja je vodila računa o kući i o ukućanima. Sve je moralo biti po njenom.
Šta je god uradila, mlada žena je griješila. Svekrva je stalno išla za njom i ispravljala učinjeno.
Jednog jutra mlada žena odluči da ode kod vrača koji je živio na kraj sela.
“Šta te dovodi kod mene, ljepotice? Želiš ljubavni napitak?” upita je vrač.
“Ne treba mi ljubavni napitak, već imam muža. Muči me svekrva. Molim te napravi mi nešto da je otrujem,” zavapi devojka.
Vrač je pažljivo pogleda pa onda reče: “Daću ti ovo bilje da joj praviš čaj svako jutro. Niko ne smije da posumnja da je truješ, zato prema njoj moraš biti ljubazna. Ovo će potrajati mjesecima, kako bismo otklonili sve sumnje.”
Djevojka uze bilje i ode sretna. Svako jutro je ustajala prije svih ukućana, mesila hleb, čistila kuću, pravila čaj za svekrvu.
Vidjevši koliko se trudi, svekrva je postala blaga i dobra prema mladoj ženi. Kako su prolazili mjeseci, dvije žene su se sprijateljile.
Jednog dana devojka sva očajna dotrča do vrača moleći ga da joj da protivotrov: “Molim te, očajna sam. Svekrva je postala tako divna prema meni, ne želim da joj se desi bilo šta loše!” zaplaka mlada devojka.
“Ne brini. Dao sam ti ljekovito bilje, a ne otrovno. Sav otrov je bio u tvom srcu, ali uz Božiju pomoć – oslobodila si se!”
(Stil.kurir.rs)