Nakon Slobodana Negića, oca djevojčice koja je tragično preminula u OŠ “Vladislav Ribnikar”, emisija “Utisak nedelje” je izazvala duboku tišinu među stanovnicima Srbije. Njegova bol i istrajnost u borbi za bolju budućnost ostale djece najviše je razumio Igor Jurić, koji je također doživio gubitak kćerke na tragičan način, piše Kurir.
Njihove sudbine su nas sve ujedinile i poslale snažne poruke koje bi trebale promijeniti naš pogled i stav prema boljoj budućnosti. Složni su da samo međusobna podrška ljudi može biti najveća uteha i snaga za preživljavanje teških dana i izgradnju boljeg sutra.
“Suočio sam se s iskrenim strahom za sve nas u očima ljudi danas, i želim vam reći nešto. Kada sam bio na sahrani svoje kćerke, prilazilo mi je mnogo ljudi. Mnoge od njih nisam poznavao, ali primijetio sam da tim ljudima nije lako izraziti sućut, kao ni meni da je primim. Kasnije, nakon sahrane, počeo sam gledati te ljude ravno u oči i zahvaljivati svakome. Shvatio sam da je ponekad jedini razlog zbog kojeg se borimo to što imamo ljude oko sebe. Ovdje trebamo naučiti važnu lekciju da se radi o nama, o ljudima, o našim sudbinama. Moja sudbina je teška, ali nosit ću je baš onako kako me Sofija, kao što njeno ime implicira, mudro naučila”, izjavio je Negić.
Također, jeste li ga prepoznali?
Slobodan Negić je glumac, muzičar i filozof rođen 1977. godine u Beogradu. Magistrirao je filozofiju, bavi se komponiranjem primijenjene i neprimijenjene glazbe, te je član benda “Di Luna Blues”.
Domaća javnost pamti oca nastradale djevojčice po ulozi “Profe” u popularnom filmu “Čavka” iz 1988. godine, gdje je postao poznat kao “dobrodušni dječak našeg djetinjstva”. U ovom filmu se pojavio kada je imao malo više od deset godina i publika ga pamti kao riđokosog dječaka s naočalama koji pomaže svojim vršnjacima. Tumačio je lik Maksića koji zbunjeno odgovara na pitanja nastavnika u seriji za djecu “Vukov ćošak” iz osamdesetih godina.
Nakon prvog susreta s javnošću kao glumac u popularnim ostvarenjima, Negićeva karijera je krenula drugim smjerom, te se posvetio glazbi koja je i danas njegov poziv. Komponirao je glazbu za filmove poput “Četvrti čovek” i “Prokleti pas”.
Njegove potresne riječi su nadahnule i Igora Jurića, koji je priznao da je tragedija koja se dogodila u osnovnoj školi na Vračaru premašila sve dosadašnje u Srbiji, pa čak i njegovu osobnu. Upozorava da je najveća greška društva upravo ignoriranje problema.
“Ta djeca su dala svoje živote kako bi nam pokazala – doveli ste nas do ovoga. Vi koji se svađate, vi ste ti. Ako ne budemo mudri, sutra nas čeka isto. Moramo se posvetiti djeci. Ovaj problem nije nastao dolaskom ove ili neke druge vlasti. Znate kada je ovaj problem nastao?”, pitao je Igor, nastavljajući:
“Ovaj problem je nastao kada je Dragan Đurić imao četiri godine. Dragan Đurić, za one koji ne znaju, je čovjek koji je ubio i silovao moju Tijanu. On je bio dijete, a neki ljudi u njegovom susjedstvu su šutjeli kada je bio žestoko zlostavljan. Ova tragedija je započela kada je Zoran Albić ubio malu Lunu, a trpio je najgoru zlostavu od svog oca, a mi smo to gledali i ništa nismo učinili. I danas to tako gledamo”, izjavio je osnivač Fondacije “Tijana Jurić”.
Naglašava da nijedan od nas ne bi smio okretati glavu kada znamo da netko ima problem.
“Kada znamo da su djeca zlostavljana i da imaju probleme, mi kao društvo moramo prvo zaštititi i reagirati. Najlakše je zatvoriti prozor i ne slušati patnju jednog djeteta. Nemamo dovoljno stručnjaka koji mogu prepoznati da je jedno dijete koje je počinilo ovaj strašan masakr zapravo imalo problem. Da je netko stručan to prepoznao, ovo se ne bi dogodilo”, smatra Jurić.
Dodaje da se najmlađima moramo posvetiti od ranog djetinjstva.
“Hajde da se brinemo o njima od najranije dobi. Ne samo o djeci koja su žrtve, već i o djeci koja imaju poteškoće u ponašanju”, zaključio je.