Teško je zamisliti veću nepravdu za kompozitora od gubitka sluha. Ludwigu van Beethovenu se upravo to dogodilo. Ipak je neka od svojih najvećih djela, uključujući Devetu simfoniju s „Odom radosti“, napisao kad gotovo ništa više nije čuo.
Prvi znaci
Beethoven je, prema sopstvenim pismima, počeo primjećivati probleme sa sluhom krajem 18. vijeka, kada je imao oko 27 godina. Čuo je zujanje i šum, teško je razumio govor, a visoki tonovi su mu nestajali. Uzrok nikada nije pouzdano utvrđen, a pretpostavke se kreću od bolesti do trovanja.
Pismo iz Heiligenstadta
U oktobru 1802, u selu Heiligenstadt pored Beča, napisao je pismo braći u kojem priznaje koliko pati i da je razmišljao o smrti. Odlučio je, kako piše, da živi zbog umjetnosti. Pismo nikada nije poslao. Pronađeno je među njegovim papirima nakon smrti 1827. i danas je poznato kao Heiligenstadtski testament. Dokument nosi datum 6. oktobar 1802. Original se od 1888. čuva u Državnoj i univerzitetskoj biblioteci u Hamburgu, kojoj ga je poklonila švedska pjevačica Jenny Lind sa suprugom Ottom Goldschmidtom.
Komponovanje u tišini
Beethoven je muziku nosio u glavi, a note je mogao čitati i pisati bez da ih čuje, kao što čovjek može čitati knjigu u sebi. Prema predanju, osluškivao je vibracije klavira i preko tla i drvenih dijelova instrumenta.
Slušne trube
Dok mu je sluh još djelimično služio, Beethoven se pomagao slušnim trubama. Nekoliko različitih modela izradio mu je oko 1813. Johann Nepomuk Mälzel, bečki mehaničar i izumitelj, poznat i po metronomu. Neke su se uz pomoć metalnog obruča mogle pričvrstiti na glavu, da bi kompozitor imao slobodne ruke. Četiri takve trube danas čuva Beethoven-Haus u Bonnu, kući u kojoj je rođen, a jedna je u Beču, u Društvu prijatelja muzike. Vremenom ni one više nisu pomagale.
Razgovori na papiru
Kad više nije mogao pratiti govor, sagovornici su mu pitanja i odgovore pisali u sveske, a on je često odgovarao naglas. Sačuvano je oko 140 takvih konverzacijskih svezaka, a izvori navode od 136 do 139, zavisno od načina brojanja. One su dragocjen izvor o njegovom svakodnevnom životu, ali uz jednu važnu ogradu. Njegov sekretar i kasniji biograf Anton Schindler naknadno je u njih upisao oko 150 lažnih zapisa, kojima je uljepšavao vlastitu ulogu. Prevara je otkrivena tek sedamdesetih godina 20. vijeka. Stara tvrdnja da je Schindler uništio veći dio od navodno 400 svezaka danas se također dovodi u pitanje, jer istraživači smatraju da ih nikada nije imao toliko. Sveske koje je imao prodao je 1846. Kraljevskoj biblioteci u Berlinu, pa se većina i danas nalazi u tom gradu.
Premijera Devete
Deveta simfonija je prvi put izvedena 7. maja 1824. u bečkom teatru Kärntnertor. Beethoven je stajao na sceni i pokazivao tempo, ali je orkestrom stvarno dirigovao Michael Umlauf, a muzičari su gledali u njega. Prema poznatoj priči, na kraju izvedbe Beethoven nije čuo oduševljenje dvorane, pa ga je altistkinja Caroline Unger okrenula prema publici da vidi aplauz.
Šta je otkrila njegova kosa
Pramenovi Beethovenove kose čuvaju se u nekoliko zbirki, a 2023. međunarodni tim naučnika objavio je analizu njegovog genoma. Od osam ispitanih pramenova, pet je sigurno pripadalo istom čovjeku, za kojeg se zaključilo da je Beethoven. Nalaz je pokazao genetsku sklonost bolestima jetre i tragove infekcije hepatitisom B, što je uz alkohol moglo doprinijeti cirozi od koje je vjerovatno umro. Genetski uzrok gluhoće nije pronađen, iako ga naučnici ne isključuju potpuno. Ispostavilo se i da čuveni pramen poznat po Ferdinandu Hilleru zapravo potiče od jedne žene. Zbog toga starije analize o trovanju olovom, rađene upravo na tom pramenu, za Beethovena ne važe. Analiza je otkrila i jednu porodičnu tajnu: u Beethovenovoj očevoj liniji, negdje između 1572. i 1770, bar jednom otac djeteta nije bio onaj koji je upisan u dokumente, pa porodično stablo po muškoj liniji nije onakvo kakvim ga prikazuju zapisi.
Gdje danas pratiti Beethovenov trag
Ko želi vidjeti mjesta i predmete iz ove priče, ima nekoliko adresa.- Bonn: Beethoven-Haus, kuća u kojoj je rođen, sa slušnim trubama koje mu je izradio Mälzel.
- Beč: Heiligenstadt je danas dio grada, a ulice i kuće u kojima je boravio i dalje postoje.
- Berlin: Državna biblioteka čuva originalni rukopis Devete simfonije.
- Hamburg: Državna i univerzitetska biblioteka čuva Heiligenstadtski testament.
Oda radosti za sve
Završni stav simfonije, s horom na stihove Friedricha Schillera, danas je jedna od najpoznatijih melodija na svijetu. Vijeće Evrope ju je 12. januara 1972. usvojilo kao evropsku himnu, u instrumentalnom aranžmanu dirigenta Herberta von Karajana. Evropska zajednica je istu muziku preuzela sredinom osamdesetih godina, a izvori navode 1985. ili 1986, zavisno od toga koji korak u odlučivanju računaju. Originalni rukopis Devete čuva Državna biblioteka u Berlinu, a UNESCO ga je 2001. upisao u registar „Pamćenje svijeta“. Napisao ju je čovjek koji je nikada nije čuo izvedenu.
Izvori
- Berliner Philharmoniker – Beethoven and hearing loss
- EBSCO – Beethoven's Ninth Symphony
- The Classical Station – The deafness of Ludwig van Beethoven
- Beethoven-Haus Bonn – Beethovens großes Hörrohr (Mälzel, 1813)
- Universität Tübingen – Beethoven's genome offers clues to composer's health and family history
- Council of Europe – 1972: an anthem for Europe
Naslovna fotografija: Joseph Karl Stieler / Wikimedia Commons (Public domain)