Zašto se u tenisu broji 15, 30, 40, a ne 1, 2, 3

Ko prvi put gleda tenis, obično se zbuni već kod rezultata. Prvi poen je 15, drugi 30, a treći odjednom 40. Nula se zove „love“, a izjednačenje na 40 „deuce“. Ova pravila su starija od samog modernog tenisa, a ni istoričari nisu sigurni odakle dolaze.

Kako se broji, korak po korak

Gem se broji nula, 15, 30, 40 i gem, pa za njega treba najmanje četiri osvojena poena. Ako je rezultat 40:40, igrač mora osvojiti dva poena zaredom. Prvi od njih donosi prednost, a ako igrač s prednošću izgubi sljedeći poen, rezultat se vraća na izjednačenje. Set osvaja igrač koji prvi dobije šest gemova, s razlikom od najmanje dva. Kod rezultata 6:6 igra se tie-break, u kojem pobjeđuje onaj ko prvi osvoji sedam poena, opet s razlikom od dva. Zanimljivo je da se baš u tie-breaku, najmlađem dijelu pravila, poeni broje obično: jedan, dva, tri.

Teorija sata

Najčešće se navodi da su se poeni u srednjem vijeku bilježili na brojčaniku sata. Svaki poen je pomjerao kazaljku za četvrtinu, dakle na 15, 30 i 45 minuta, a dobijeni gem je značio pun krug, odnosno 60. Prema toj teoriji, 45 je s vremenom skraćeno na 40 jer je lakše za izgovor. Zvuči uvjerljivo, ali čvrstog dokaza za nju nema.

Teorija iz igre jeu de paume

Moderni tenis potiče od francuske igre jeu de paume, u kojoj se loptica prvobitno udarala dlanom. Prema drugoj teoriji, igrač je nakon svakog osvojenog poena smio stati bliže mreži: prvo 15 stopa, pa još 15, pa samo još 10. Tako bi nastali brojevi 15, 30 i 40. I ova teorija je zanimljiva, ali nije dokazana.

Brojevi su vrlo stari

Pisani tragovi pokazuju da se brojanje po 15 koristilo još u 16. vijeku. Prve rasprave o njegovom porijeklu objavljene su već 1555. i 1579. godine. Drugim riječima, i ljudi prije skoro 500 godina su se pitali isto što i mi.

Stari tenis još se igra

Igra iz koje je tenis nastao nije nestala. Na engleskom se zove real tennis i igra se u zatvorenim dvoranama sa zidovima, krovom i galerijama, od kojih se loptica odbija. Jedan od najpoznatijih terena je u palati Hampton Court kraj Londona. Prema podacima tog kluba, takvih terena danas ima 27 u Britaniji, deset u SAD-u, šest u Australiji i tri u Francuskoj. Rezultat se i tamo broji 15, 30, 40, uz izjednačenje i prednost, a moderni tenis na travi razvio se iz te igre sedamdesetih godina 19. vijeka. Real tennis ima i pravila kojih u modernom tenisu nema. Najpoznatije je takozvana jurnjava (chase): kad loptica drugi put odskoči od poda, mjesto odskoka se zapamti, poen ostaje neriješen, a kasnije, kad igrači zamijene strane, protivnik mora „pobijediti“ to mjesto. Pri izgovaranju rezultata prvo se navodi igrač koji je osvojio posljednji poen, a ne onaj koji servira.

Love i deuce

Za riječ „love“, koja označava nulu, najčešće se kaže da dolazi od francuske riječi l'oeuf, jaje, zbog oblika nule. Mnogi lingvisti u to sumnjaju i smatraju vjerovatnijim englesko „igrati za ljubav“, odnosno ni za šta. „Deuce“ se obično izvodi iz francuskog izraza à deux, koji znači da igraču nedostaju još dva poena za pobjedu.

Tie-break, izum za nestrpljive

Dugo set nije imao granicu: igralo se dok neko ne povede s dva gema razlike, pa su setovi znali trajati satima. Tie-break je osmislio Amerikanac Jimmy Van Alen, a US Open je 1970. postao prvi turnir Grand Slama koji ga je uveo. Ostali turniri su ga prihvatali postepeno i svaki na svoj način. Tek od 2022. sva četiri turnira Grand Slama imaju isto pravilo za odlučujući set: kod 6:6 igra se tie-break do deset poena, s razlikom od dva. Do tada je svaki turnir imao svoje pravilo: Roland Garros u posljednjem setu tie-break uopšte nije igrao, Wimbledon ga je igrao tek kod 12:12, US Open kod 6:6 do sedam poena, a Australian Open je već od 2019. igrao tie-break do deset.

Meč koji je trajao tri dana

Najbolji primjer zašto je tie-break potreban je meč Johna Isnera i Nicolasa Mahuta u prvom kolu Wimbledona 2010. U posljednjem setu tie-breaka tada nije bilo, pa je igra prekidana zbog mraka i trajala je od 22. do 24. juna. Isner je pobijedio, a peti set završio je rezultatom 70:68. Meč je ukupno trajao 11 sati i pet minuta, uz 183 gema, i to je i danas najduži meč u historiji tenisa. Wimbledon je tie-break u posljednjem setu uveo 2019, isprva tek kod rezultata 12:12. Odigrano je 980 poena, Isner je servirao 112 asova, a Mahut 103, što su takođe rekordi. Isner je bio toliko iscrpljen da je već sutradan izgubio u drugom kolu.

Tradicija koja se ne mijenja

Bilo je prijedloga da se teniski rezultat pojednostavi na 1, 2, 3, ali tradicija je jača. Pravila igre su se kroz vijekove mijenjala, a brojanje je ostalo. Danas je to jedan od zaštitnih znakova tenisa.

Izvori

Naslovna fotografija: Rian (Ree) Saunders / Wikimedia Commons (CC BY 2.0)

Komentiraj