U Britanskom muzeju u Londonu stoji tamna, okrnjena kamena ploča oko koje se gotovo uvijek okuplja gužva. Na prvi pogled ne izgleda posebno: nema zlata ni kipova, samo gusto ispisani redovi znakova. Ipak, malo je predmeta koji su toliko promijenili naše znanje o prošlosti. Kamen iz Rosette bio je ključ kojim je, nakon više od hiljadu godina, ponovo otvoren pisani svijet starog Egipta.
Šta je zapravo napisano
Kamen je ulomak veće stele, kamene ploče s natpisom, izrađene od granodiorita. Visok je 112,3, širok 75,7 i debeo 28,4 centimetra, a težak oko 760 kilograma. Procjenjuje se da je cijela stela bila visoka oko 149 centimetara. Natpis je dekret koji je vijeće svećenika donijelo u Memfisu 27. marta 196. godine prije nove ere, u devetoj godini vladavine Ptolemeja V. Svećenici su njime uspostavili božanski kult mladog kralja, zahvalili mu na darovima hramovima u srebru i žitu i obavezali se da će svake godine slaviti njegov rođendan i dan krunisanja. Dekret je propisivao i da se primjerak, na sva tri pisma, postavi u svakom hramu. Sadržaj je, iskreno, prilično suhoparan. Važno je kako je napisan.
Tri pisma, dva jezika
Isti tekst uklesan je tri puta, različitim pismima:- na vrhu hijeroglifima, svetim pismom hramova, sačuvano je 14 redova
- u sredini demotskim pismom, svakodnevnim pismom egipatske administracije, 32 reda
- na dnu starogrčkim, jezikom ptolemejske vladajuće dinastije i uprave, 54 reda
Pronalazak 1799. godine
Kamen su u julu 1799. pronašli francuski vojnici dok su radili na utvrđenju Fort Julien kod grada Rašida, koji su Evropljani zvali Rosetta. Oficir Pierre-François Bouchard odmah je shvatio da je nalaz važan. Nakon kapitulacije Aleksandrije 1801. kamen je pripao Britancima, u februaru 1802. stigao je u Englesku, a od juna iste godine izložen je u Britanskom muzeju. Tamo je, uz jedan prekid tokom 1917–1919, kada je bio sklonjen na sigurno, ostao do danas. Muzej navodi da je to njegov najposjećeniji predmet.
Zašto niko nije znao čitati hijeroglife
Hijeroglifi su se u Egiptu koristili više od tri hiljade godina, ali je u kasnoj antici znanje o njima nestalo. Evropski učenjaci su vijekovima vjerovali da su hijeroglifi čisti simboli, slike koje predstavljaju ideje, a ne glasove. Ta pogrešna pretpostavka je dugo kočila svaki pokušaj čitanja. Kamen iz Rosette je prvi put pružio isti, poznati tekst napisan nepoznatim pismom, nešto poput rječnika s rješenjem na dnu stranice.
Prvi prevodi i odljevci
Grčki tekst je preveden brzo. Stephen Weston je engleski prevod usmeno predstavio Društvu antikvara u Londonu već u aprilu 1802, a prve štampane prevode na latinski i francuski objavio je Hubert-Pascal Ameilhon 1803. Još dok je kamen bio u francuskim rukama, stručnjaci su 1800. pravili kopije natpisa, a Nicolas-Jacques Conté je sam kamen upotrijebio kao štamparsku ploču. Društvo antikvara je 1802. napravilo četiri gipsana odljevka za Oxford, Cambridge, Edinburgh i dablinski Trinity College, pa su naučnici širom Evrope mogli raditi na tekstu.
Young i Champollion
Prvi veliki napredak napravio je engleski naučnik Thomas Young. On je od 1814. proučavao natpis i prepoznao da kartuše, ovalni okviri u hijeroglifskom tekstu, sadrže ime kralja Ptolemeja, te da se pojedini znakovi čitaju glasovno. Uočio je i do 80 sličnosti između hijeroglifskog i demotskog teksta, a zaključke je 1819. objavio u članku „Egipat“ u enciklopediji Britannica. Rješenje je ipak dao Francuz Jean-François Champollion. Odlično je poznavao koptski jezik, posljednju fazu egipatskog jezika. Prema dostupnim izvorima, svoju azbuku hijeroglifa dovršio je 14. septembra 1822, a 27. septembra predstavio je otkriće na Akademiji u Parizu i istog dana napisao čuveno „Pismo gospodinu Dacieru“. Shvatio je da hijeroglifi kombinuju znakove za glasove i znakove za pojmove. Champollionu je pomogao i obelisk s ostrva File, na kojem je William John Bankes uočio imena Ptolemeja i Kleopatre. Poredeći kartuše ta dva imena, Champollion je 1822. odredio glasovne vrijednosti znakova u imenu Kleopatra. Godinu kasnije u kartušama u Abu Simbelu prepoznao je imena faraona Ramzesa i Tutmozisa. To je potvrdilo da se glasovni znakovi ne koriste samo za strana, grčka imena, nego i za egipatska. Sistem je detaljno opisao 1824. u djelu „Précis du système hiéroglyphique“.
Nije jedini primjerak
Isti dekret bio je postavljen u hramovima širom Egipta, pa su kasnije pronađeni i drugi primjerci, djelimično sačuvani. Među njima su stela iz Nubajre, ulomci s Elefantine i iz Nub Tahe, kao i natpis na jednom obelisku s ostrva File. Oni su pomogli da se popune dijelovi teksta koji na kamenu iz Rosette nedostaju. Slični dekreti na više pisama donošeni su i ranije, u vrijeme prethodnih Ptolemeja, na primjer u Kanopu 238. godine prije nove ere.
Kamen koji je postao izraz
Izraz „kamen iz Rosette“ odavno se koristi i u prenesenom značenju, za svaki ključ koji otključava nešto nerazumljivo, od drevnih jezika do naučnih problema. Prema rječniku Oxford English Dictionary, prva zabilježena takva upotreba potiče iz 1902. godine. Danas je kamen jedan od najpoznatijih simbola arheologije i podsjetnik da ponekad jedan sasvim običan administrativni dokument, sretnim slučajem sačuvan, može vrijediti više od zlata.
Izvori
- British Museum – Everything you ever wanted to know about the Rosetta Stone
- British Museum – The Rosetta Stone (zbirka, EA24)
- Britannica – Rosetta Stone
- Wikipedia – Rosetta Stone
Naslovna fotografija: APK / Wikimedia Commons (CC BY 4.0)