Utapa se Crnogorac u moru i kuka iz svega glasa.

Crnogorac se davi u moru i očajnički doziva pomoć:
– Upomoć!

Drugi Crnogorac, stojeći na obali, pita ga:
– Što vičeš, jado?

– Ne znam da plivam! – odgovori onaj u vodi.

Na to mu Crnogorac s obale hladnokrvno odgovori:
– Pa ne znam ni ja, pa se ne derem!


Više ne volim svoju ženu

Kada sam došao kući, večera je već bila spremna. Sjeo sam nasuprot supruge s važnim priznanjem koje mi je stajalo na duši. Rekao sam joj:
– Želim razvod.

Njen pogled se ispunio tugom, a oči su joj se zasuzile. Upitala je tiho:
– Zašto?

Izbjegao sam odgovor. Njeno tiho jecanje bilo je dokaz koliko sam je povrijedio. Istina je bila da sam zavolio drugu ženu i da između nas više nije bilo ljubavi.

Sutradan sam joj dao papire za razvod, nudeći joj stan, auto i dio svojih dionica. Samo ih je poderala, ne želeći materijalne stvari. Umjesto toga, postavila je neobičan uslov – tražila je da provedemo još mjesec dana zajedno, ponašajući se normalno pred sinom zbog njegovih školskih obaveza. Drugi uslov bio je da je svako jutro nosim u naručju iz spavaće sobe, baš kao na dan našeg vjenčanja.

Iako mi se činilo besmisleno, pristao sam. No, kako su dani prolazili, nešto se promijenilo. Svakog jutra dok sam je nosio, sjećanja na našu ljubav su se vraćala. Njeno tijelo je postajalo sve lakše, a ja sam postajao svjestan koliko sam je zapostavio.

Sin je s oduševljenjem pratio taj ritual, vjerujući da se mama i tata opet zbližavaju. S vremenom sam shvatio da još uvijek volim svoju suprugu. Njena nježnost i toplina ponovo su me dotakle.

Posljednjeg dana mjeseca, obuzele su me emocije. Suze su mi navrle dok sam je držao u naručju, moleći je za oproštaj. Shvatio sam koliko mi znači.

Otrčao sam do druge žene i prekinuo vezu s njom, odlučan da spasim brak. Kupio sam supruzi buket cvijeća s porukom: “Nositi ću te u naručju dok nas smrt ne rastavi.”

Kada sam stigao kući, dočekala me tišina. Moja supruga je preminula. Borila se s teškom bolešću, a mene je poštedjela bola, znajući da odlazi. Njena posljednja želja bila je da naš sin vidi ljubav između nas.

Shvatio sam da materijalne stvari nemaju vrijednost bez ljubavi i pažnje. Male geste i toplina su ono što gradi sreću u braku. Nikada ne zaboravite cijeniti one koje volite.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *